Osobe s invaliditetom

 

Fizička i mentalna oštećenja mogu na različite načine utjecati na seksualni život osobe. Ona, ne samo da utječu na doživljaj sebe, već i na društvene i seksualne odnose.

Osobe sa tjelesnim ili mentalnim oštećenjima najčešće se smatraju potpuno aseksualnim osobama ili osobama koje nisu u stanju imati seksualni život. Ove pretpostavke rijetko imaju uporište u stvarnosti. Seks često povezujemo sa mladošću i fizičkom privlačnošću a ako toga nema onda nam se, najblaže rečeno, seks čini nedoličnim. Međutim, sva ljudska bića su seksualna bića i imaju pravo pronaći načine na koje će izraziti vlastitu seksualnost a to se odnosi i na osobe s invaliditetom.

Kada govorimo o osobama s invaliditetom govorimo o osobama s fizičkim i mentalnim oštećenjima. Fizička oštećenja odnose se na fiziološke poremećaje, anatomske gubitke koji mogu utjecati na brojne tjelesne funkcije. Mentalna oštećenja odnose se na mentalne ili psihološke poremećaje. Postoji mnogo tipova oštećenja pa se osobe s invaliditetom razlikuju na temelju vrste i stupnja oštećenja.

Neke osobe s invaliditetom, bez obzira da li su oštećenja prisutna od rođenja ili su se javila kasnije u životu kao rezultat bolesti ili nesretnog događaja, mogu smatrati teškim i kompliciranim poduhvatom izraziti vlastitu seksualnost na zadovoljavajući način. Razlozi tome mogu biti smanjeno/oslabljeno seksualno funkcioniranje i osjećaji, problemi sa vlastitom slikom o tijelu ili nesigurnost oko pregovaranja o seksualnom činu zbog nedostatka znanja ili fizičke nemogućnosti.

Većina oštećenja ne utječu izravno na seksualne organe i njihovo funkcioniranje. Jednako tako ne utječu na seksualne osjećaje, potrebu za seksom i želju za fizičkim i emocionalnim kontaktom s drugom osobom. Međutim, oštećenja mogu utjecati na to kako te osobe gledaju na vlastitu privlačnost i mogućnost seksualne veze. Na primjer, osoba s cerebralnom paralizom koja ima problema sa kontroliranjem pokreta ruke i govorom ima isti seksualni poriv i interese kao i bilo tko drugi, ali može biti ograničena vlastitom percepcijom, nerazumijevanjem i predrasudama drugih. Osobe s oštećenjima leđne moždine, mogu imati smanjen osjet ili potpuno izgubiti seksualne osjete u predjelu genitalija, ali još uvijek mogu osjećati želju i uzbuđenje. Fizički i emocionalni aspekti seksualnosti, unatoč fizičkom gubitku funkcije određenog dijela tijela, nastavljaju biti važni za osobe s posebnim potrebama kao što su važni i svim ostalim osobama.

Najveća seksualna opresija vrši se nad osobama sa mentalnom retardacijom. Razlog tome leži u strahu da će seksualna aktivnost između ovih osoba rezultirati trudnoćom i prenošenjem "defektnih gena" na djecu. Taj strah je neutemeljen jer djeca čiji su roditelji osobe s mentalnom retardacijom obično ne pokazuju znakove mentalnih oštećenja. Društveni razvoj i edukacija osoba s mentalnom retardacijom razlikuje se od socijalizacije ostale populacije jer se odvija u posebnim ustanovama. Ovakve osobe uglavnom ne dobivaju informacije i edukaciju o vlastitom tijelu i seksualnosti i mogu biti obeshrabrivane u seksualnom izražavanju a podložnije su i seksualnom iskorištavanju. Iako imaju seksualni nagon kao i ostali, socijalizacija ovih osoba je različita pa i izražavanje seksualnosti ponekad nije u skladu sa društveno prihvatljivim ponašanjem. Stoga osobama kojima stupanj mentalne retardacije dopušta, treba omogućiti sigurnu okolinu u kojoj će moći učiti o vlastitoj seksualnosti, uključujući masturbaciju i reprodukciju jer su neki sposobni učiti.

Postoji mišljenje koje promatra seksualno zadovoljstvo ne samo kao čin u kojem dolazi do spajanja seksualnih organa već kao intimnu, emocionalnu, duhovnu i fizičku vezu između ljudskih bića koja uključuje različite vrste ponašanja. Ovo viđenje je posebno vrijedno osobama s invaliditetom koje moraju izvršiti određene pripreme za različite seksualne aktivnosti. Često invaliditet treba uzeti u razmatranje kada dvoje ljudi razmišlja o tome na koji način će biti seksualno aktivni a ne da li će uopće biti seksualno aktivni.

Osobe s invaliditetom imaju pravo na izražavanje vlastite seksualnosti i društvo mora prepoznati i uvažiti potrebe tih osoba te im pomoći da ostvare svoja seksualna prava.

Na web stranici Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara www.hupt.hr/yesyoucan/yyc-015.html možete naći više informacija o seksualnosti osoba s ovakvom vrstom oštećenja.