Škola

Roditelji oblikuju ponašanje i stavove svoje djece, utječu na usvajanje rodnih uloga. Komunikacija djeteta s roditeljima i okolinom, koja se manifestira kao proces odgoja, ima snažan utjecaj na razvoj djetetovog rodnog identiteta.

Odgajanje dječaka i djevojčica da se ponašaju u skladu sa stereotipima je osnovni način kojim se seksizam održava. (***Seksizam je skup vjerovanja i djelovanja koja privilegiraju muškarce iznad žena i podcjenjuju i degradiraju vrijednosti i aktivnosti povezane sa ženama.) Odmah po rođenju djeteta, nakon informacija o biološkom spolu slijede reakcije okoline. Tradicionalni stereotipi o tipično ženskim (femininim) i tipično muškim (maskulinim) ponašanjima nisu se znatnije promijenili već nekoliko desetaka godina. Društveno poželjne karakteristike za žene su nježnost, usmjerenost na osjećaje drugih ljudi, obzirnost, potreba za sigurnosti, urednost. Muškarcima se kao poželjne karakteristike pripisuju agresivnost, dominantnost, samopouzdanje, aktivnost, sakrivanje emocija (Smiljanić, 1981.).

Društvo se pobrinulo da djeci vrlo rano usadi klišeizirane norme ponašanja koje odgovaraju pojedinom spolu / rodu. U reproduciranju tradicionalnih rodnih odnosa, utjelovljenih u rodnoj neravnopravnosti sudjeluju obitelj, škola i sve društvene institucije. Škola je jedan od značajnijih instrumenata odgoja za preuzimanje rodnih uloga u društvu i obitelji. Nastupajući kao predstavnik općih društvenih interesa, država provodi kontrolu nad socijalizacijskom funkcijom škole i osigurava prijenos društveno poželjnih znanja i vrijednosti putem nastavnih programa i planova te udžbenika. Njihov sadržaj značajno utječe na stvaranje društveno poželjne slike ženskog i muškog spola u društvu.

Između nastavnika postoje značajne razlike u tome kako percipiraju rod, rodnu ravnopravnost, zašto su dječaci i djevojčice takvi kakvi jesu i zašto postoji razlika u njihovim školskim i post-školskim iskustvima i postignućima. Okvir kroz koji nastavnici gledaju i u kojem interpretiraju nalaze može utjecati na njihove postupke vezane uz rodnu ravnopravnost.

Putem udžbenika društvo prenosi na mlade ljude ideje koje leže u osnovi društvenog sistema. Prenose se provjerene, društveno prihvaćene istine, mišljenja i ponašanja i malo je vjerojatno da će se u njima pojaviti nešto što nije u skladu s idejama nosioca moći u društvu. Tako se, pored ostalog, prenose modeli prema kojima mladi usvajaju rodne uloge i priprema ih se za ponašanje u odrasloj dobi.

Analiza slika žena u hrvatskim udžbenicima koju je vodila Branislava Baranović (2000.) ukazuje da na konstrukciju modela rodnih uloga utječu patrijarhalno socio-kulturno nasljeđe, dostignuća procesa društvene emancipacije žena i afirmacija državotvornih ideja i ideologije etničkog nacionalizma kao idejne osnove za izgradnju nove nacionalne države koja je, između ostalog, promovirala patrijarhalne vrijednosti i model uloge žene kao majke i bića porodice. Primjeri višestruke dominacije muškaraca udžbeničkim sadržajima i stereotipna tipizacija uloga i osobina muških i ženskih likova jasno ukazuju na diskriminacijski model odgoja za rodne uloge. Žene su u udžbenicima marginalizirane, manje se pojavljuju kao autorice tekstova, slikovnih priloga, a isto tako su i tematski marginalizirane. Kada već govore o ženama, reproduciraju patrijarhalno obojen model žene i smještaju je u porodicu i sferu privatnosti. Prema mišljenju autorica potrebno je radikalnije restrukturiranje udžbeničkih sadržaja u smjeru izjednačavanja pozicije, uloga, osobina žena i muškaraca.

Društvene uloge koje se pripisuju ženama i muškarcima nisu jednostavno različite, one su osim toga različito vrednovane i različito nagrađivane (npr. u USA žene u prosijeku zarađuju oko 2/3 zarade muškaraca). Ženski rad se definira kao različit i manje važan od muškog. Čim neka profesija postane feminizirana, tj. većinu čine žene, u pravilu ta profesija postaje slabije plaćena. Ne zato što žene slabije obavljaju posao, već sama činjenica da je to žensko zanimanje, utječe na smanjivanje naknada.

Kod žena kao društvene grupe oduvijek je bilo moguće uočiti raskorak između udjela u populaciji i njihovog sudjelovanja u javnom životu. Kada se nađu u sferi javnog djelovanja tada uglavnom ostaju u tipičnim ženskim sektorima kao što su socijalna skrb, prosvjeta. Nalaze se na hijerarhijski nižim pozicijama, s nižom plaćom i društvenim statusom. Kada se nađu u politici i ovdje se usredotočuju na ženske teme, a piramidalna zakonitost prema kojoj žene iščezavaju s najviših pozicija odlučivanja je ovdje posebno uočljiva.

Dosadašnja iskustva pokazuju da je bez društvene kontrole nerealno očekivati pozitivne pomake glede brojnijeg uključivanja žena na pozicije sa kojih se odlučuje o njihovoj sudbini. Ako se nastavi dosadašnji svjetski trend, žene neće dostići jednakost s muškarcima na mjestima gdje se donose odluke do 2465. godine.