Škola nas uči stereotipima!

Nedavno provedeno istraživanje o rodnoj osjetljivosti u hrvatskim čitankama književnosti (autorice: Branislava Baranović, Ivana Jugović i Karin Doolan) donosi porazne rezultate u odnosu na ravnopravnost muškaraca i žena. Što ustvari znači rodna osjetljivost udžbenika književnosti? To znači da se radi o čitankama koje odražavaju rodnu ravnopravnost tj. ravnopravnost muškaraca i žena. Rodno osjetljive čitanke su one u kojima su podjednako žene i muškarci zastupljeni/e kao autori/ce tekstova, u kojima su pitanja formulirana u oba roda – muškom i ženskom te u kojima su likovi prikazani na način koji ne podržava rodne stereotipe odnosno koji ne govori da su određena ponašanja ili zanimanja prikladna samo za cure ili za dečke (poput one da bi cure trebale biti učiteljice a dečki piloti).

Rezultati istraživanja pokazuju da čitanke iz književnosti za osnovnu školu podržavaju i promoviraju rodne stereotipe što bi značilo da ne pridonose ravnopravnosti muškaraca i žena u društvu. Žene su autorice čitanki za niže razrede dok su muškarci autori tekstova u čitankama za više razrede. Ovaj primjer ukazuje na stereotipno mišljenje da su žene više povezane s mlađom djecom nego muškarci.

Žene su marginalizirane i kao tema u čitankama, tj. čitanke o njima znatno rjeđe govore nego o muškarcima. Primjerice u čitankama se muški likovi pojavljuju kao liječnici a ženski kao medicinske sestre čime se učenicima/ama šalje poruka o višoj poziciji muškaraca u profesionalnom životu. Što se tiče vrijednosti koje udžbenici promoviraju uočljiva je također rodna neravnopravnost. Naime, vrijednosti koje se najčešće povezuju sa ženskim likovima su djeca i obitelj, dok se uz muške likove najčešće vežu ljubav, domoljublje, obrazovanje i znanje. Ovaj podatak ukazuje na to da su vrijednosti ženskih likova usmjerene na privatnu sferu (djeca i obitelj) dok je muškarcima prepuštena javna sfera i profesionalni život. Međutim, iako postoji razlika između vrijednosti koje se vežu uz žene i muškarce uočljivo je da vrijednosti za oba spola naginju tradicionalnom vrijednosnom sustavu koji promovira obitelj, djecu, vjeru i domoljublje.

U čitankama se  veća pažnja pridaje muškim likovima dok se žene najčešće prikazuje kao majke što ukazuje na vrlo stereotipno viđenje žena koje ne uzima u obzir njihove specifične interese i sposobnosti već ih svodi samo na ulogu majke. Veća važnost se pridaje braku nego ostalim oblicima obiteljskog života pa se tako izvanbračna zajednica ili razvedene obitelji vrlo rijetko spominju. Dakle, u čitankama se promovira tradicionalan stil života koji uključuje obitelj s djecom i nudi se mladima kao poželjni model ponašanja. Autorice istraživanja zaključuju kako ovakvo stereotipno prikazivanje žena i muškaraca i promoviranje tradicionalnih oblika obiteljskog života i uloga i dalje vežu ženu uz obiteljski život odašiljući učenicima/učenicama poruku da je za žene primarna obitelj dok je za muškarce rezerviran javni i profesionalni život. 

Istraživanjem su obuhvaćeni i učenici/e osnovnih škola s ciljem da se utvrdi da li su svjesni/e stereotipnih prikaza likova u udžbenicima. Učenici/e su procijenili/e da su muški i ženski likovi u čitankama prikazani izrazito rodno stereotipno. Pobliže, to znači da su u čitankama žene najčešće prikazane kao lijepe, nježne, marljive, poslušne, osjećajne, požrtvovne i ponizne a njihova glavna karakteristika je pasivnost i usmjerenost na udovoljavanje drugima. Muški likovi su, prema mišljenju učenika/ica, prikazani kao hrabri, nasilni, vođe, snažni, marljivi i pametni. Učenike i učenice se pitalo i o tome što misle  da nastavnici/e očekuju od njih u pogledu njihovih interesa, sposobnosti, uloženog truda i ponašanja. Nalazi istraživanja upućuju na različita očekivanja o ponašanju djevojaka i mladića i primjenu dvostrukih standarda o njihovom ponašanju pa tako npr. mladići u školi pomažu oko fizički težih poslova, a djevojke oko uređenja prostorija. Nastavnici/e očekuju da djevojčice budu tiše i mirnije na nastavi i njima se uglavnom ne tolerira nepristojno ponašanje. Osim toga, većina ispitanih učenika/ica smatra da nastavnici/e više kažnjavaju dječake nego djevojčice na satu.  

        Na kraju, autorice istraživanja daju preporuke sto bi trebalo promijeniti kako bi se postigla rodna ravnopravnost. Neke od preporuka uključuju: - promicati jednaku zastupljenost žena i muškaraca u školskim udžbenicima, - izbjegavati tradicionalne načine prikazivanja muškaraca i žena - korištenje rodno osjetljivog jezika u udžbenicima (obraćanje u muškom i ženskom rodu) - edukacija nastavnika/ica o rodnoj ravnopravnosti i kritički odnos prema rodno stereotipnim sadržajima u nastavi - nastavnici bi trebali izbjegavati primjenu dvostrukih standarda za djevojčice i dječake - edukacija učenika/ica o rodnoj ravnopravnosti

Ovdje su navedeni samo neki od rezultata istraživanja a ako vas zanimaju detalji onda je važno istaknuti kako su rezultati objavljeni u publikaciji "Kojega su roda čitanke iz književnosti?", autorice B. Baranović, I. Jugović i K. Doolan, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, 2008.  

I Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova provela je svoju analizu osnovnoškolskih udžbenika hrvatskog jezika i književnosti iz rodne perspektive. Rezultati njenog istraživanja također potvrđuju rezultate istraživanja Instituta za društvena istraživanja. Žene su u većem broju autorice udžbenika dok su muškarci u većini autori likovno-grafičkih priloga. Na slikama u udžbenicima prevladavaju muški likovi, zatim priroda, životinje, predmeti i tek na samom začelju nalaze se ženski likovi. Također, u samom sadržaju udžbenika glavni likovi su u najvećem broju muški likovi (u 64% slučajeva) dok su ženski likovi zastupljeni u 23% slučajeva. Pravobraniteljica također daje preporuke koje se odnose na zakonski okvir ali uključuju i edukaciju nastavnika/ica o ravnopravnosti spolova (izvor: Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova – izvješće o radu za 2007. godinu).

 

Centar za ljudska prava proveo je analizu udžbenika za osnovne škole i utvrdili su da u većini postoji podjela na tipično “ženske” i “muške” kućanske poslove (Povijest, Hrvatski, Priroda i društvo). Trećina udžbenika povijesti prikazuje žene kao nesamostalne i u ulogama majki, žena i domaćica. Na radnom mjestu žene i muškarci ne obavljaju jednake poslove: dominantni primjeri su žene domaćice, učiteljice, liječnice i frizerke. Primjeri poželjnih osobina za žene i muškarce u udžbenicima: žene su  mlade, lijepe, nježne, vrijedne a muškarci su hrabri, snažni, mudri, radišni. Primjeri povijesnih i društvenih postignuća žena su rjeđi od istih postignuća muškaraca  (Izvor: Demokracija i ljudska prava u osnovnim školama: teorija i praksa, 2010.)

 

CESI je također proveo istraživanje udžbenika/radnih bilježnica/zbirki zadataka za osnovne i srednje škole iz predmeta "Priroda i društvo", "Biologija", "Etika", "Psihologija" i to samo udžbenike pojedinih razreda jer su predmet analize bili sadržaji vezani uz seksualnost, reproduktivno zdravlje i rodnu ravnopravnost (2010). Analizom se pokušalo utvrditi postojanje stereotipa, predrasuda ili diskriminacije na temelju spola ili seksualne orijentacije te zastupljenost sadržaja vezanih uz seksualnost, reproduktivno zdravlje i rodnu ravnopravnost te način na koji se pristupa ovim temama. Analiza dostupna ovdje.

 

Rezultati istraživanja "Percepcija, iskustva i stavovi o rodnoj diskriminaciji u Republici Hrvatskoj" (VURS, 2011) pokazuje da su prema statističkim podacima žene podjednako kao i muškarci zastupljene na svim razinama obrazovanja. Takva je i percepcija ostvarenosti rodne ravnopravnosti u obrazovanju: 78.1% ispitanih smatra da u Hrvatskoj danas žene i muškarci imaju jednake obrazovne šanse. Doduše, značajan postotak ispitanika/ca (43.7%) smatra da je spol još uvijek važan kriterij u školama pri usmjeravanju učenika/ca prema određenim zanimanjima, ali je tek 9% ispitanih izjavilo je da su tijekom obrazovanja bili diskriminirani na temelju spola. Međutim, u određenoj mjeri sami ispitanici (30%) i ispitanice (24.9%) podržavaju stereotipne predodžbe o poželjnom profesionalnom usmjerenju muškaraca i žena ("muškarci trebaju imati bolji uspjeh u prirodoslovnim i tehničkim predmetima jer su im potrebniji u životu nego ženama"), kao i stereotipne rodne uloge (39.7% muškaraca i 32% žena smatra da muškarci trebaju ozbiljnije shvaćati svoje obrazovanje nego žene jer će jednog dana biti hranitelji svoje obitelji). Rodna ravnopravnost u obrazovanju deklarativno se spremno prihvaća (ispitanici i ispitanice u podjednakoj mjeri smatraju da bi žene i muškarce trebalo podjednako poticati na daljnje školovanje/usavršavanje), ali suočeni s konkretnim situacijama (stereotipi pri izboru škola) ispitanici/ce nisu neskloni diskriminaciji (45.1% pri upisu u elektrotehničku školu prednost bi dalo/dala mladiću pred djevojkom). To su ipak skloniji učiniti muškarci (52.5%) nego žene (38.2%). I ovdje veliku ulogu imaju socioekonomske karakteristike - rodnu ravnopravnost u obrazovanju manje podržavaju muškarci, osobe s nižim stupnjem obrazovanja i stariji te oni koji žive u ruralnim sredinama.