Zanemarujemo bakteriju koja uzrokuje neplodnost

Više od 25 bakterija, virusa, protozoa i gljivica smatra se seksualno prenosivima. Kakvo je stanje u Hrvatskoj, pojasnila nam je dr. Suzana Ožanić Bulić, spec. dermatovenerolog iz zagrebačkog Kliničkog bolničkog centra 'Sestre milosrdnice'. 'Danas se u Hrvatskoj od klasičnih spolno prenosivih bolesti najčešće vidi sifilis, nešto rjeđe gonoreja, dok su od bakterijskih infekcija u stalnom porastu infekcije Chlamydiom trachomatis, koja je najraširenija u populaciji, Ureaplasmom urealyticum (kliconoša je čak 75% spolno aktivnih osoba) i Mycoplasmom hominis, osobito su opasne kod žena budući da se često radi o asimptomatskim infekcijama, posljedica kojih je često neplodnost. Najveći je broj zaraženih humanim papiloma virusom. Infekcije HPV-om se manifestiraju kao spolne bradavice: šiljasti, ravni ili gigantski kondilomi, ali i u vidu tumorskih promjena, poput CIN-a (cervikalne intraepitelne neoplazije) uzrokovanih HPV virusom tipa 16,18, 31, 33 i sl.', objasnila nam je dr. Suzana Ožanić Bulić. Koja je bolest najčešći uzročnik neplodnosti? Najčešći uzročnik neplodnosti u Hrvatskoj je klamidija, koja kod oko 75 posto zaraženih žena i 50 posto zaraženih muškaraca nema simptome, što pogoduje nekontroliranom širenju bolesti. Kod muškaraca je obično asimptomatska, ili se javlja tek blaži iscjedak iz mokraćne cijevi, stoga se liječenje rijetko primjenjuje. Posljedica infekcije klamidijom kod žena je često upalna bolest male zdjelice, uz učestale izvanmaternične trudnoće i neplodnost. Važno je što ranije liječenje infekcije antibiotikom, i to istovremeno kod oba partnera.

Postoje li ugroženije skupine? HPV infekcija se najčešće pojavljuje od 20. do 40. godine života. Radi se o trajnoj infekciji, stoga je osobito važna prevencija, tj. cijepljenje. Najčešće su zaražene osobe koje često mijenjaju partnere i ne koriste zaštitu prilikom spolnog odnosa. Od čega danas rjeđe bolujemo, a koje su spolne bolesti učestalije? Možemo reći da su u neznatnom porastu infekcije sifilisom i gonorejom, kao i klamidijom, dok nije došlo do značajnog porasta inficiranih HIV-om. Bolesti koje uzrokuju najviše smrtnih slučajeva? Danas bolesnici sa spolno prenosivim bolestima imaju normalan životni vijek. Infekcija HIV-om vjerojatno ostaje najčešći uzročnik smrti u skupini spolno prenosivih bolesti, no upravo zbog primjene najnovijih lijekova ('koktel'), životni vijek je skraćen tek malom broju bolesnika koji razviju AIDS. Najbolja zaštita? Najbolja zaštita je uporaba prezervativa. Kakvo je stanje u RH, usporedi li se s onom u ostatku Europe? Spolno prenosive bolesti u Hrvatskoj u cijelosti pokazuju pozitivne trendove, s razmjerno niskom učestalošću u usporedbi s Europom. Učestalost HIV infekcije je također niska, dok porast bilježe infekcije klamidijom i HPV-om. S obzirom da klamidiju uspješno liječimo antibiotikom, važno je samo pravovremeno započeti liječenje kod oba partnera. Za HPV infekciju nema lijeka, stoga je važna prevencija. Potrebno je educirati djecu i roditelje kako bi bez straha zaštitili svoju djecu jednostavnom primjenom cjepiva.

Podaci koje treba imati na umu

Svake godine, procjenjuje se, od izlječivih spolno prenosivih bolesti oboli barem 333 milijuna osoba širom svijeta. Među njima su i milijuni tinejdžera i mladih ljudi, ali i starijih koji su i u poznijim godinama sve promiskuitetniji i slabo koriste zaštitna sredstva. Od virusa koji se prenose seksualnim putem najpoznatiji su HIV, herpes simplex virus tip 2 (genitalni herpes) i human papillomavirus (HPV infekcija). Prva infekcija ovim organizmom može proći bez izraženih simptoma. Ove virusne infekcije čine se doživotnima, što znači da se stanje koje izazivaju može zaliječiti, ali da virus uvijek ostaje u tijelu. HIV izaziva sindrom imunodeficijencije (AIDS). Herpes povremeno izazove pojavu bolnih genitalnih lezija. Neki oblici HPV-a izazivaju genitalne bradavice, a drugi su važan faktor rizika za pojavu raka grlića maternice. Ovdje treba imati na umu da se bolest sporo razvija, a na redovitom ginekološkom pregledu može se uočiti bolest u ranoj fazi i izbjeći smrtni ishod, koji je u Hrvatskoj još uvijek zastrašujući (od bolesti godišnje umire od 90 do 132 osobe). Hepatitis B virus (HBV) uglavnom ne izaziva veće štete i ne mora se nužno prenijeti spolnim odnosom, no kod određenog broja osoba izaziva kronične zdravstvene probleme. U Hrvatskoj je u proteklih 10 godina zbog ove bolesti umrlo nešto više od 20 osoba.

Opake bakterijske infekcije

Klamidija i gonoreja uzrokuju upalne reakcije kod ljudi. Kod žena ovi organizmi mogu doći do vitalnih spolnih organa i uzrokovati nepopravljive štete na njima, što rezultira neplodnošću ili kroničnim upalama i bolovima.

Smrtne posljedice?

Iz Državnog zavoda za statistiku poslali su nam podatke koji ukazuju da u zadnjih deset godina sifilis i gonoreja nisu uzrokovali smrt niti jedne osobe, a od AIDS-a ipak umire od jedne do pet osoba na godinu. Međutim, iako nije riječ o klasičnoj spolno prenosivoj bolesti nego tumoru, rak grlića maternice, koji je posljedica infekcije nekim oblicima HPV virusa, svake godine ubire danak od 90 do preko 130 smrtnih slučajeva.

Sifilis – bolest koja još uvijek može ubiti

Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 1997. bilo 20 dijagnosticiranih bolesnika, a sljedećih nekoliko godina došlo je do pada ionako malog broja oboljelih. No, stanje se mijenja 2004., kad dolazi do relativno naglog skoka na 47 osoba zaraženih sifilisom, 2006. bilo ih je 48, dok zadnji podaci iz 2008. bilježe 33 zaražene osobe. Ovo se slaže sa svjetskom statistikom. Sifilis se naglo prorijedio uvođenjem penicilina 1940-ih godina, pa se u europskim zemljama, osim ako dođe do povremenih incidenata, godišnje javi tek 10-ak novooboljelih. U 90-ima sifilis je u razvijenim zemljama bio pod kontrolom, no nakon 2000. zapažen je postupni rast oboljelih. Muškarci homoseksualnih i biseksualnih sklonosti predstavljali su 64% svih oboljelih 2007., što je značajan porast usporedi li se s tek 5% 1999. godine. Iako zabrinjava stalni rast zaraze nakon 2000. godine, bolest ipak ne predstavlja ozbiljniji zdravstveni problem u većini zemalja, osim u nekim dijelovima Afrike i Azije, poput Etiopije, Tanzanije, Pakistana i Papue Nove Gvineje.

Izvor: http://magazin.net.hr/zdravlje/prevencija/page/2011/10/17/0024006.html