UČENICA SARA MALIĆ NA LIDRANU POBIJEDILA S NOVINARSKIM RADOM INSPIRIRANIM FEMINIZMOM

Nagradu za najbolji novinarski rad na ovogodišnjem LiDraNu dobila je Sara Malić, 17-godišnja učenica gimnazije iz Velike Gorice.  Ova je učenica nagrađena za rad naslova "Vještice 21. stoljeća",  inspiriran feminizmom, a u njemu Sara iznosi i vlastite poglede na položaj žena u društvu,  rastući konzervatizam, mačizam, seksizam i licemjerje svećenstva.  

U središtu pozornosti ovogodišnjeg LiDraNa za novinarske radove bile su aktualne društveno-političke teme. Svjedoče o tome članovi povjerenstva koji su ove godine na ovoj državnoj učeničkoj smotri bodovali prijavljene, ali i sami učenici i učenice, te njihovi mentori koji su prisustvovali priredbi.

Kako izvještava portal Srednja.hr, među deset finalista za najbolje novinarske radove ove su godine dominirale socijalno "osjetljive" teme poput prava žena u 21. stoljeću, polemike oko prava na pobačaj, osvrti na kulturno-etničke predrasude, problemi beskućništva, prava LGBT zajednice…

U kratkom razgovoru koji slijedi pokušali smo predstaviti Saru, njezine interese i motivaciju koja ju je potaknula da napiše pobjednički tekst.

Sara Malić je maturantica gimnazije Velika Gorica. Interesi su joj, kaže, usko vezani za tri predmeta, a to su hrvatski i engleski jezik te likovna umjetnost.

"Iako i unutar gradiva tih predmeta postoji puno nedostataka, sve više profesora u zadnje vrijeme nastoji uklopiti građanski odgoj u nastavu kojim pokrivamo raznorazne teme i mislim da je to veliki plus za školstvo.  Sve ostale nedostatke uglavnom nadopunjavam kod kuće putem interneta ili knjiga."

Sara nam kaže da prati Vox Feminae, Žensku mrežu Hrvatske, portale Libelu, ravnopravnost.lgbt,  Facebook stranice kao što su Krajnje neuračunljive i strane feminističke stranice.

"U zadnje vrijeme sam primijetila sve više portala i online časopisa koji se bave pitanjima ljudskih prava, rodne (ne)ravnopravnosti, rasizma, homofobije i transfobije, a otvaraju ih mladi ljudi nerijetko čak i mojih godina. Drago mi je vidjeti takav angažman mladih koji odvajaju svoje slobodno vrijeme i ulažu rad i trud u problematiku koju danas, nažalost, ni mnogo odraslih ne shvaća ozbiljno. Tematika koja me najviše zanima je upravo gore navedena uz još žene kroz povijest, književnost i promicanje prava LGBT zajednice."

Svjesna je da društvo koje ju okružuje uglavnom nije zainteresirano za takva pitanja, ali je otvoreno za razgovor.

"Zbog načina na koji sama pričam o feminizmu, koji je vrlo otvoren i glasan, nekoliko puta mi se dogodilo da sam slušala uvrede i ismijavanja, ali ne posustajem zbog toga. Sve to mi je dokaz da ljudi ipak slušaju o čemu pričam. Primijetiš da nešto nije u redu kada čim kažeš da si feministkinja moraš odslušati komentare o mržnji koju gajiš prema muškarcima ili kako rodna neravnopravnost ne postoji, a i ako postoji nije toliko strašna."

Bez obzira na predrasude koje u društvu vladaju prema feminizmu i feministkinjama, ova učenica trudi se osvijestiti i na pitanja ravnopravnosti spolova senzibilizirati što više ljudi u svom okruženju. "Upravo to mi je i bio primarni poticaj za pisanje teksta jer sam imala priliku istovremeno potaknuti više ljudi različite dobi na razmišljanje."

Od samog početka ideju je podržao njen mentor, profesor hrvatskog jezika Igor Subotić.

"Mislim da u srednjoškolskom pisanju veliku ulogu igraju mentori koji potiču i usmjeravaju učenike iako im to nije dužnost. Bez stručne pomoći svog mentora ne bih bila ovdje gdje sam sada."

Članovi povjerenstva koje je ovoj učenici dodijelilo nagradu bili su Saša Drach, Snježana Marić i Antonela Nižetić-Capković. Pitamo je kako su komentirali njen rad, ali i kako je na javnom čitanju reagirala publika, sastavljena od ostalih učenika, profesora i mentora.

"Rekli su da ih je šokirao i dvoumili su se između svih bodova ili ničega. Na svu sreću prepoznali su kvalitetu teksta i odlučili ga nagraditi svim mogućim bodovima. Odluku o tekstu koji bi predstavljao novinarski izričaj na zatvaranju smotre donijeli su učenici koji su također pozvani kao najbolji na državnoj razini, njihovi mentori i povjerenstvo. Nije bilo glasanja već je učenica iz Labina rekla kako misli da je moj rad zaslužio da ga čuje više ljudi nakon čega su se svi složili s prijedlogom. Čitajući na pozornici, do zadnjeg trenutka sam očekivala jadan pljesak iz kojeg bi se čulo da publika plješće reda radi, ali ovacije nakon zadnje pročitane rečenice su me i više nego ugodno iznenadile. Bio je to trenutak kada sam shvatila da se napokon svo uloženo vrijeme isplatilo i, kao mala osobna pobjeda, nosilo je posebnu težinu."

Sarin rad u cijelosti donosimo u nastavku:

Vještice 21. stoljeća

Progon vještica započeo je u 13. stoljeću, a završio tokom 18. stoljeća. Čini se davno, ali tristotinjak godina očito nije dovoljno za gubitak nekih društvenih normi. Danas su, nekada popularne vještice, zamijenile feministkinje, i to ne svojevoljno.

Žena, majka...

Zar nije neobično kako društvo toliko negativno reagira na zagovaranje ravnopravnosti? Uzmemo li u obzir da su žene pravo glasa u Hrvatskoj postigle tek prije 60-ak godina - nije, ali uzmemo li u obzir kolikom se brzinom svijet razvio u svim područjima - zastrašujuće je! Strašno je što se žene još uvijek smatra manje vrijednima, što još uvijek nemaju ista prava kao, tzv. superiorniji muškarci, što im se oduzimaju osnovna ljudska prava i slobode te ih se blati zbog odabira koji su ukorijenjeni kao nenormalni. Što ako se žena pojavi na poslu ili na spoju bez šminke!? Užas! Ili da se majci troje djece koja radi osam sati dnevno ni nakon kraja službenog radnog vremena ne nazire kraj njenog radnog vremena majke, i to s podočnjacima u prilogu. Sunce drago, postoji puder, nemoj da muškarac primijeti koliko si umorna! Ma nisi ti zaista umorna, znamo da uživaš neprestano biti na nogama od jutra do sutra! Kako bi Top shop rekao: Ali ni to nije sve! Ako se našminkate odmah, dobit ćete kritike i opaske da je too much sasvim besplatno!

Prirodna bez dlaka

Znate li možda zašto su se žene počele depilirati? Naime, u dvadesetim godinama prošloga stoljeća u modi su se po prvi puta pojavile haljine koje su otkrivale noge i pazuhe. Žene su mogle odahnuti što više nema potrebe za korzetima, krinolinama, podsuknjama i ostalim suvišnim stvarima. Istovremeno se netko prisjetio kako pokrenuti biznis. Osim što se u tadašnjim časopisima i savjetnicima pisalo o poželjnom ponašanju žene, pojavilo se zgražanje nad ženskim tijelima koja su prirodno prekrivena dlakama iako su to (Bingo! Točan odgovor!) sva ženska tijela. Počeli su se nuditi proizvodi za uklanjanje dlaka, a reklame koje su prezentirale koliko su dlake ispod pazuha neprihvatljive, pokrenule su trend koji je nepoželjan, ali previše ukorijenjen da bi se mijenjao preko noći. No dobro, na kraju krajeva nisi žena da bi bila prirodna, žena si da budeš femme fatale, po mogućnosti bez suvišnih dlaka.

Prvotnost, drugotnost...

S obzirom da su žene, prema riječima jednog svećenika, drugotne, ne razumiju da dobacivanje na ulici ili fućkanje iz automobila (koje dolazi od prvotnih muškaraca) nije seksualna objektivizacija, već kompliment. Kad smo već "štrace", tako se prema nama treba i ponašati, zar ne? Grudi imaju funkciju zadovoljavanja muškaraca, duljina naših haljina mora biti pomno odabrana jer nas preduge prikazuju konzervativnima, a kraće prostitutkama. Također, kao žena ni slučajno nemoj biti samouvjerena i nemoj se osjećati ugodno u svome tijelu ako ti muškarac nije na to ukazao. Pristani na sve što ti predlaže i prilagodi mu se jer ti si ipak na kraju dana njegovo vlasništvo. Plastične operacije i korekcije koje želiš napraviti na svome tijelu prvenstveno radi sebe - nemoj, jednostavno nemoj! To dovodi do komplikacija prevelikih razmjera. Prvo ćeš mu biti previše plastična i nećeš mu se sviđati jer si nesigurna i potrebne su ti da se osjećaš lijepo i sretno. Ako s ponosom i bez srama pokazuješ i pričaš o svojim zahvatima, smatrat će te egoističnom, narcisoidnom i daleko previše odvažnom, a to im je prijetnja. Ne može si kao prvotni muškarac odabrati suputnicu koja će mu prkositi i s vremena na vrijeme kontrirati!

U jednoj sendvič, u drugoj daljinski upravljač

Što se izbora poslova tiče, grozno je kada žena radi muški posao. Zar je to uopće moguće? Zar žene s dvije zdrave ruke i dovoljno opreza znaju promijeniti žarulju u spavaćoj sobi? Neprihvatljivo! To će učiniti muškarac pa makar živjeli u mraku nekoliko dana jer je u tijeku nogometno prvenstvo. A o ženama koje voze autobuse ili kamione da ni ne pričam, govorim, pišem. Ljepotice najdraža, to što si položila vozački ispit i dodatne kategorije ne znači da je tvojim krhkim ručicama mjesto za volanom, a ne u kuhinji! 'Ajde, složi jedan sendvič s dimljenom šunkom, topljenim sirom i zelenom salatom, ponesi bocu piva i pjevaj o tome kako sam koristan dok mi to donosiš! Čekaj, daljinski mi je predaleko, ne mogu ruku ispružiti, dodaj mi ga kad si već na nogama!

K.... i gotovo!

Jedna uvjerljivo vodeća kritika koju upućujem današnjem društvu je primjenjivanje dvostrukih standarda. Naime, jeste li znali da su muškarci i žene obrnuto proporcionalni s obzirom na broj partnera? Najnovija istraživanja koja su provedena na mnogim kavama i testirana mnogim razgovorima dokazala su: što je veći broj partnera, to je muškarac veća faca, a žena veća prostitutka (ili onaj gori izraz). Nema veze što ni njoj nitko nije platio za usluge - ne, ona je k.... i slučaj je završen.

Vjerna o nevjernom

Mnoge žene ne shvaćaju što je biološki sat. Osobite one nenormalne i nemoralne koje ne shvaćaju da u priči o biološkom satu nema hoćeš-nećeš - jednostavno ti otkucava i moraš! Ne želiš imati djecu? To je samo faza, s vremenom će se probuditi tvoj majčinski instinkt, samo pazi da ne bude prekasno. Koncentriraš se na karijeru? Majčinstvo je karijera svim ženama, k vrapcu! Mužić mi je rekao da želi nogometnu momčad pa sad radimo na tome iako mi je tijelo premoreno i iznemoglo, a tek smo na pola puta! Zbunjuje me kako se pitanje povlači iako smo većinski katolička zemlja što bi značilo da pitanje abortusa ne bi uopće trebalo biti toliko često postavljano. Hrvatski klerici uporno zanemaruju ljude koji imaju različito mišljenje i ne bi me čudilo da zavlada bolesna diktatura koja bi cenzurirala sve što može i utjerivala ljudima strah u kosti. Ti veliki vjernici se očito vole igrati Boga i samo što ne pokrenu listu otpisanih koje će osobno poslati ravno put pakla. Teško je ljudima danas objasniti da legalizacija ne prisiljava ikoga na bilo što, dok zabrana uskraćuje prava neistomišljenicima. Kao vjernica, smatram to apsurdnim. Svi su se odjednom našli glasni i jasni, gurajući svoje orlovske nosove gdje im nije mjesto. Zamislite samo da Vlada odluči krpati proračun uvođenjem poreza na vjernike. Pitam se koliko bi njih nakon toga nastavilo svojevrsnu ponosnu tiraniju? Ovako zakinute žene plaćaju puno veću cijenu - slobodu izbora. Koliko znam, pred Bogom smo svi jednaki i svim zagovornicima uskraćivanja ljudskih prava kažem: tko je bez grijeha neka prvi baci kamen! Između ostalog, postoji trend u kojem su se muškarci ulijenili koristiti prezervative i, narodski rečeno, prodaju foru vađenja na vrijeme. Nakon toga žena ostane darovana neželjenom trudnoćom, a gospodin se vrati svojoj sobi u potkrovlju kuće roditelja koji mu posljednjih 35 godina pripremaju doručak, ručak i večeru jer sin ne smije ostati gladan. Pitam se hoće li izvjesne osobe iz javnoga života Hrvatske doći brinuti o djetetu kojem će nedostajati jedan roditelj, ljubav drugog roditelja i kvalitetno odrastanje.

Virginia Woolf, hiperbola, ja

U nastavi Hrvatskog jezika koristimo se udžbenikom/čitankom. Unutar razdoblja avangarde, između svih silnih književnika, spominjemo i književnicu Virginiju Woolf. Jednu od najutjecajnijih književnica u povijesti spominjemo bez ikakve podloge našeg udžbenika kojeg je, oprezno čitajte: osmišljavala i sastavljala... žena! Nije sve crno-bijelo, ima i previše sivila koje zbunjuje ljude kada na dnevni red dođe feminizam.

Neki će reći da imam samo 17 godina i ne znam o čemu pišem i govorim. Drugi će me shvatiti preozbiljno jer nisu u stanju primijetiti korištenje stilskih figura. Treći će me prozvati mrziteljicom muškaraca. Jedan od tih muškaraca će mi ukazati na mogućnost da sam u PMS-u. Žene u četrdesetim godinama komentirat će kako nikada neću biti dobra majka (ako ću uopće ikada biti). Patrijarhalno odgojena rodbina će me se odreći, župnik će mi sedam dana i sedam noći nabrajati što sve imam za pokoru, a neke bi me izvjesne javne osobe, i to žene, mogle pljunuti ako me ikada sretnu (osim ako ih ne primijetim prva). Svima ću uputiti iste riječi: spremna sam za lomaču!