vijesti
TINEJDŽERICE OŠTEĆENOG VIDA I SEKSUALNOST
Oštećenje vida predstavlja jedan od faktora koji utječu na osobni i profesionalni razvoj u doba adolescencije i procesu potrage za identitetom, autonomijom i nezavisnošću. Za vrijeme odrastanja, prema djevojčicama se odnosi više zaštitnički nego prema dječacima. Djevojke se potiče da se lijepo ponašaju i kontroliraju vlastite želje/čežnje, a nailaze i na više problema u pitanjima vezanim uz seksualnost, stoga su se autorice istraživanja (C. Pontes Bezerra i L.M. Freitag Pagliuca) odlučile usmjeriti na iskustva slijepih djevojaka.
U istraživanju provedenom u Brazilu 2008. godine intervjuirano je pet adolescentica u dobi od 12 do 17 godina. Jedna djevojka je bila slabovidna a ostale slijepe. Djevojke su bile seksualno neiskusne ali sve su pokazivale želju i interes za razgovorom o seksualnosti, vlastitim sumnjama, strahovima i željama.
Najčešće, djevojke nisu tražile od obitelji savjete o seksualnosti, međutim, one koje jesu, obično su razgovarale o tome sa udanim sestrama. Samo je jedna djevojka istaknula da je otvoreno razgovarala s majkom o seksualnosti. Ostale su izjavile da su razgovarale o ovoj temi sa prijateljima/icama. Seksualna edukacija koja dolazi iz obitelji ograničena je na informacije o spolnim organima jer je roditeljima teško razgovarati o ovoj temi.
Također, roditelji imaju problem sa seksualnosti vlastitih kćeri. Stoga, nastoje prebaciti edukativnu ulogu na nekog trećeg (najčešće školu) i primijeniti različite oblike discipline i kontrole. Prema izjavama djevojaka, većina njih ne shvaća baš najbolje seksualne savjete koje dobivaju od roditelja. To je stoga što se savjet pruža indirektno. Kada se daje, savjet poprima oblik upozorenja djevojaka o trudnoći ili generalnog, ne-osobnog komentara.
Roditeljski savjeti upućeni djevojkama često ističu školovanje kao prioritet u odnosu na zaljubljivanje/veze kao da su ova dva područja njihovih života potpuno nepomirljiva. Prema savjetu roditelja prvo trebaju učiti, a tek onda "hodati" s dečkima. Ponekad obitelji nastoje nametnuti ideju mladima oštećenog vida da su nesposobni. Mogu ih odgajati da budu bespomoćni, nesigurni i zavisni i smatrati ih aseksualnim te seksualno nezainteresiranim. Ovakva vjerovanja sprečavaju osobe oštećenog vida da razviju i uspostave vezu sa sobom i drugima koja će im omogućiti da se ostvare kao seksualna bića. Slijedom toga, seksualna želja ostaje prikrivena a užitak se pretvara u iskustvo koje samo "zdrave" osobe mogu imati. Unatoč osjetilnim ograničenjima, ove djevojke navode televiziju kao izvor informacija o seksualnosti: čak i kada ne mogu vidjeti slike, mogu usvojiti sadržaj poruke.
Niti jedna intervjuirana djevojka nije bila u vezi. Prema izjavama ovih djevojaka, biti s nekim uključuje i određeni moralni rizik, odnosno rizik da će postati predmet priča drugih ljudi. Ljubav je osjećaj koji ove djevojke vrednuju i smatraju ključnim u vezi. Prema jednoj nizozemskoj studiji, mladi oštećenog vida imaju romantičnu ideju o vezama i iskustvo zaljubljenosti, ali interpersonalne veze su povezane sa obiteljskim odnosom što otežava stvaranje novih veza i iskustava radi previše zaštitničkog stava obitelji.
Uspoređujući ljubav i seks, intervjuirane djevojke smatraju da ljubav može egzistirati bez seksa i da seks može egzistirati bez ljubavi. Ovo posljednje, seks bez ljubavi, za njih nije željena opcija. Oštećenje vida ne umanjuje seksualni interes već samo potiče znatiželju: mladi žele upoznati vlastito tijelo i način na koji ono funkcionira. Ove slijepe djevojke također žele definirati vlastiti identitet i mjesto u društvu. Žele otkriti vlastitu seksualnost i pronaći prikladne načine izražavanja seksualnih poriva te imati iskustvo veze.
Istraživačice zaključuju da obitelj i škola trebaju aktivnije sudjelovati u životima mladih oštećenog vida i pripremati ih za seksualni život. Ovi mladi nastoje se ponašati slično videćim vršnjacima/kinjama: žele otkriti svijet, upoznati ljude, biti u vezi. Nedostatak vida stvara barijere, jer dolazi u sukob sa njihovim osjećajem fizičkog integriteta i slikom o tijelu kao seksualno prihvatljivih osoba jednako kao što utječe na mogućnost odabira partnera/ice.