Sigurni kvartovi- rezultati istraživanja

Kako bi analizirali sigurnost gradske četvrti Maksimir te, na osnovi analize, doprinijeli povećanju sigurnosti i osnaživanju mladih u četvrti, inicijativa Hollaback Hrvatska je u partnerstvu s organizacijom Ženska soba – Centar za seksualna prava provela istraživačke aktivnosti i uključila mlade iz Učeničkih domova Maksimir i Dora Pejačević.

 Analiza sigurnosti na javnim mjestima, s naglaskom na rodni aspekt tj. rodno uvjetovano uznemiravanje na javnim mjestima, uključila je fokus grupe s mladima, ankete s konobaricama te obilazak četvrti Maksimir mladima uz vođenje evidencije o faktorima koje mogu ugroziti osjećaj sigurnosti. Obilazak četvrti (tzv. "safety audit") prepoznat je od strane UN-a kao primjer dobre prakse za podizanje svjesnosti o uličnom uznemiravanju tijekom kojeg se procjenjuje stanje četvrti s obzirom na faktore koji ugrožavaju osjećaj sigurnosti[2]. Polazeći od te ideje, analiza sigurnosti obilazak kvarta kombinira s drugim oblicima istraživanja: fokus grupe s mladima i ankete s konobaricama. Za obje skupine smo pretpostavili/e da su posebno ugrožene skupine po pitanju uznemiravanja, te smo kod mladih još htjeli ispitati njihovu percepciju uličnog uznemiravanja u odnosu na druge prijetnje sigurnosti i izvidjeti na koji način interpretiraju njegove uzroke.

 

Rezultati istraživanja potvrdili su, na razini jednog lokaliteta tj. na razini gradske četvrti Maksimir, visoku učestalost uličnog uznemiravanja, njegove negativne posljedice i u određenoj mjeri njegovo neprepoznavanje:

Djevojke i konobarice redovito doživljavaju ulično uznemiravanje. 84% konobarica je doživjelo ulično uznemiravanje, a djevojke navode brojna i razna iskustva uznemiravanja.

Visoka učestalost rodno uvjetovanog uznemiravanja potvrđena je u klubovima i kafićima: 68% konobarica je doživjelo uznemiravanje na svom radnom mjestu, a mladi u fokus grupama navode kako je učestalost uznemiravanja ali i fizičkog nasilja među mladima učestalija na mjestima izlaska nego na javnim mjestima.

Najčešći oblici su neželjeni komentari i geste, a najrjeđi (no ne i rijetki) oblik je uhođenje.

I konobarice i djevojke navode negativne emocije uslijed uznemiravanja (ljutnju i strah). To je u skladu s postojećim istraživanjima koji uznemiravanje smještaju u kontinuum rodnog nasilja te ukazuju na brojne individualne (nisko samopouzdanje, negativni osjećaji poput straha i ljutnje, samoobjektivizacija žena kroz podsjećanje na to da ih društvo vrednuje preko njihovog izgleda) i društvene posljedice (dolazi do osjećaja nesigurnosti i povlačenja iz javnih prostora, pa žene počnu doživljavati da javna mjesta nisu za njih, čime se zadržava hijerarhija rodova u svakodnevnom životu)[3].

I mladići i djevojke pretpostavljene uzroke uznemiravanja smještaju u kontekst uobičajenog obrasca odrastanja, ponašanja i flerta među spolovima: jak spolni nagon mladića i logična posljedica flerta u kojem se očekuje aktivnost mladića i pasivnost djevojaka. Međutim, takve interpretacije samo normaliziraju uznemiravanje umjesto da ga preispituju.

 

Rezultati ukazuju na neke okolinske faktore koje je potrebno mijenjati kako bi se povećala sigurnost na javnim mjestima. Obilazak četvrti pokazao je da zone koje su premalo osvijetljene, u kombinaciji s neodržavanim prostorom (primjerice zapuštenim zgradama i dvorištima, demoliranim stanicama javnog prijevoza), malim protokom ljudi i zatvorenosti (raslinje ili ograde onemogućuju vidljivost) znatno smanjuju osjećaj sigurnosti na javnim mjestima.

Ovo istraživanje je u Hrvatskoj prvi pokušaj analize sigurnosti na javnim mjestima koje uzima u obzir rodni kontekst (kroz naglasak na rodno ulično uznemiravanje i naglasak na subjektivan osjećaj sigurnosti žena na javnim mjestima) u gradu Zagrebu. Želja nam je njime postaviti standarde za daljnja istraživanja ove teme u drugim gradskim četvrtima ili dubljom analizom stanja u gradskoj četvrti Maksimir.

Link na cijeli izvještaj s detaljnim rezultatima i zaključcima nalazi se ovdje: Sigurni_kvartovi_Izvjestaj