Pravo adolescenata na spolno i reproduktivno zdravlje: Ujedinjeni narodi kontra Svete Stolice

Čitateljica SEZAM-a, dr.sc. Gorjana Gjurić, dr.med poslala nam je zanimljiv tekst koji objavljujemo u cjelosti.

Početkom veljače ove godine mnogi su mediji izvijestili o Zaključnim primjedbama na Drugi periodički izvještaj Svete stolice o provođenju Konvencije o pravima djeteta (dalje Konvencija), koje je Odbor za prava djeteta Ujedinjenih naroda donio 31.01.2014.

Najviše pažnje posvećeno je kritici Svete Stolice za pandemiju seksualnog zlostavljanja djece od strane klera, praćenu sustavnim prikrivanjem zlodjela i potpunim zanemarivanjem žrtava.

Međutim, Odbor za prava djeteta (dalje Odbor) iznosi i brojne druge optužbe na račun Svete Stolice (dalje SS), odnosno Katoličke crkve. Važno ih je znati stoga što se Katolička crkva u Hrvatskoj i u svijetu predstavlja glavnim zastupnikom djece i s takve samoproglašene pozicije nameće svoj partikularni religijski nazor u svim pitanjima koje se odnose na djecu, mlade i obitelj. Konvencija definira dijete kao osobu mlađu od 18 godina, pa se radi o pravima djece i mladih koji su danas najmnogobrojnija populacija na Zemlji (oko 2 milijarde, ¼ ukupnog stanovništva svijeta).

Za Hrvatske aktualne prilike (i šire) vrlo su značajne primjedbe Odbora na negativan odnos SS-e prema pravu adolescenata na ostvarivanje najveće moguće razine zdravlja, posebno spolnog i reproduktivnog zdravlja.

Odbor kritizira stav SS-e o abortusu, koji "očigledno predstavlja rizik za zdravlje i život trudnih maloljetnica", kao i stavove i prakse SS-e vezane uz kontracepciju, seksualno i reproduktivno zdravlje i informiranje adolescenata, koje imaju negativne posljedice u vidu ranih i neželjenih trudnoća, potajnih abortusa i spolno prenosivih bolesti, uključivši HIV/SIDA.

U vezi prava na zdravlje adolescenata, posebno reproduktivno i seksualno zdravlje, Odbor poziva SS-u:

da preispita svoj stav o abortusu i dopuni kan.1398. Zakonika kanonskog prava odredbama koje definiraju situacije u kojima je pobačaj dozvoljen

da prevlada sve zapreke i tabue koji okružuju seksualnost adolescenata i ometaju adolescentima pristup informacijama o seksualnosti i reprodukciji, uključujući one o planiranju obitelji i kontracepciji, o opasnostima rane trudnoće, o prevenciji HIV/SIDA i o prevenciji i liječenju spolno prenosivih bolesti
da pri odlučivanju o bilo čemu što se tiče njihovog zdravlja i razvoja u središte razmatranja stavlja najbolji interes adolescenata
da osigura edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i prevenciji HIV/SIDA kao dio obaveznog kurikuluma u katoličkim školama, da je ona usmjerena adolescenticama i adolescentima i da se posebna pažnja pridaje prevenciji rane trudnoće i spolno prenosivih bolesti
da jamči najbolji interes adolescentnih trudnica i da osigura da se njihovo mišljenje u području reproduktivnog zdravlja čuje i poštuje
da aktivno pridonese širenju informacija o štetama koje mogu uzrokovati rane ženidbe i rane trudnoće te da štiti prava i bori se protiv diskriminacije trudne djece, majki- adolescentica i njihove djece
da poduzme mjere za podizanje svijesti i zalaže se za odgovorno roditeljstvo i odgovorno seksualno ponašanje, s posebnom pažnjom na dječake i muškarce

Nakon ovakvih ocjena i preporuka Odbora, Katolička crkva diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, trebala bi odustati od neposredne i posredne harange protiv seksualnog odgoja djece i mladih i u vjerskim i u državnim školama. Dapače, umjesto da tvrdoglavo inzistira na suzdržavanju od seksa prije i izvan braka, trebala bi se aktivno uključiti u informiranje mladih o rizicima ranih trudnoća i ranih ženidbi i opasnostima spolno prenosivih infekcija, te o metodama prevencije neželjene trudnoće i spolno prenosivih infekcija.

U pogledu pobačaja, prijedlog Odbora da SS izmijeni Zakonik kanonskog prava (kanon 1398.), koji ne dopušta pobačaj ni u kojoj situaciji (bolest trudnice, bolest ploda, incest, silovanje, privatni i socio-ekonomski razlozi trudnice) također je od velike važnosti, jer se u Hrvatskoj već nekoliko godina priprema vjerski inspiriran atak na važeći liberalni Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978., a pritisak Crkve i katoličkih laičkih organizacija je već doveo do odbijanja izvođenja legalnih pobačaja od strane velikog broja ginekologa pozivanjem na "prigovor savjesti".

O ostalim, vrlo oštrim i kritičnim primjedbama i preporukama Odbora za prava djeteta upućenim Svetoj stolici glede implementacije Konvencije za prava djeteta Ujedinjenih naroda zainteresirani čitatelji-ce mogu pročitati na portalu Protagora: Gjurić G: UN alarmantno: Katolička crkva i Konvencija o pravima djeteta. U tekstu su i linkovi na originalne dokumente Odbora.

Međutim, za problem školskog spolnog odgoja i specijaliziranih službi za spolno i reproduktivno zdravlje adolescenata koji su danas još uvijek "na tapeti" u Hrvatskoj, ova mišljenja i preporuke Odbora trebale bi biti važne smjernice za što potpuniju realizaciju prava djece i mladih na zdravlje. Iz njih je vidljivo da je IV. modul kurikuluma Zdravstvenog odgoja, Spolna i rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje , izrađen prema priručniku Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu 2010. godine Standardi spolnog odgoja u Europi: Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake u potpunosti u skladu s pravima djece i mladih iz UN Konvencije, što se nikako ne može reći za spolni odgoj koji gura Katolička crkva. Osim Zaključnih primjedbi Odbora to dobro ilustrira i katolički pandan školskom modulu spolnog odgoja, tzv. odgojne smjernice u obitelji Papinskog vijeće za obitelj Ljudska spolnost: Istina i značenje. (II izdanje, Kršćanska sadašnjost, 2003). Laički prikaz katoličkog spolnog odgoja izložen je i na portalu Protagora u tekstu: Gjurić G: Katolička crkva i ljudska spolnost: Laički silabus.

Pred države-članice Konvencije o pravima djeteta, a to su, osim SAD, Somalije i Južnog Sudana sve države svijeta zajedno sa Svetom Stolicom kao državom-nečlanicom, postavljena je pravna, politička i moralna dilema: hoće li unaprijediti realizaciju prava djece i mladih u skladu s odredbama Konvencije koje su kao međunarodni pravni instrument prihvatile, ili će ih i dalje subordinirati distordiranoj varijanti prava na slobodu religije, na što se poziva Katolička crkva? I Hrvatska, kao država-članica Konvencije dužna ju je poštivati i provoditi, pa ni u kojem slučaju ne bi smjela podlijegati utjecaju Katoličke crkve kada ona krši taj međunarodno obvezujući pravni dokument. S time u vezi biti će indikativno uskoro saznati poziciju našeg Ustavnog suda glede školskog seksualnog odgoja, kojeg država promiče a Crkva potire. Kojoj će se privoljeti strani: Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih naroda ili " istini i značenju ljudske spolnosti" Papinskog vijeća za obitelj? Djeci ili Crkvi?