Povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe: Cjelovita seksualna edukacija štiti djecu i pomaže u izgradnji sigurnijeg i inkluzivnog društva

U cijelosti prenosimo tekst Dunje Mijatović, povjerenice za ljudska prava Vijeća Europe, a čime upozorava na važnost cjelovitog seksualnog obrazovanja djece te važnost njegova uvođenja u obrazovni sustav. Kako u pojedinim državama ponovno jačaju kojekakvi pokreti protivnika sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja djece i mladih, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, među ostalim, upozorava na teška kršenja dječjih prava na dobivanje pouzdanih, znanstveno utemeljenih i sveobuhvatnih informacija o području ljudske seksualnosti.

Seksualnost je sastavni dio ljudskog života. Djeca i mladi imaju pravo dobiti pouzdane, znanstveno utemeljene i sveobuhvatne informacije o tome. Ipak, obrazovanje o seksualnosti u školama osjetljivo je pitanje. Otkako je 1970. prvi put uveden u europske školske programe, roditelji, vjerski vođe i političari često su, i to vrlo polarizirano, raspravljali koliko i što treba učiti i u kojoj dobi.

Tijekom posljednjih desetljeća, mnoge su države članice Vijeća Europe, postigle značajan napredak u pružanju takve edukacije i poboljšanju njezinog sadržaja koji nadilazi biologiju i reprodukciju, istinski opskrbljuje djecu znanjem o njihovim tijelima i pravima te ih informira o ravnopravnosti spolova, što je seksualna orijentacija, rodni identitet i zdravi odnosi. Takav se pristup naziva sveobuhvatnim seksualnim obrazovanjem.

 

Obnovljeni otpori seksualnom obrazovanju

Unatoč nevjerojatnim dokazima da sveobuhvatno seksualno obrazovanje koristi djeci i društvu u cjelini, trenutno se suočavamo s ponovnim protivljenjem pružanju obveznog obrazovanja o seksualnosti u školama. Takav otpor je često ilustracija šireg protivljenja potpunom ostvarenju ljudskih prava određenih grupa. Posebno žena, lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i interseksualnih (LGBTI) osoba, a donekle i same djece. Sve pod obrazloženjem da obrazovanje o seksualnosti prijeti tradicionalnim i vjerskim vrijednostima.

Grupa građana u poljski je parlament 2019. godine iznjela nacrt zakona s oznakom "Stop pedofiliji" koji predviđa uvođenje strogih kazni, uključujući i zatvorske, za one koji djeluju u obrazovnom kontekstu ili u školskim prostorijama, a 'propagiraju ili odobravaju maloljetničke spolne odnose ili bilo što vezano uz seksualnost'. Izrazila sam ozbiljnu zabrinutost da se ovakav zakon može upotrijebiti za kriminaliziranje pružanja obrazovanja o seksualnosti školskoj djeci. Nedavno se predsjednik Poljske, kandidirajući se za drugi mandat, u predizbornoj kampanji obvezao zabraniti školama da predaju LGBT teme na satovima seksualnog obrazovanja.

Prošle godine u Birminghamu (Velika Britanija) vjerske zajednice i roditelji organizirali su prosvjede ispred škola koje su svojim učenicima pružale informacije o istospolnim vezama i pitanjima transrodnih osoba.

Nedavno usvajanje zakona u Rumunjskoj u lipnju 2020., kojim se ukida obvezno pružanje cjelovitog seksualnog obrazovanja u školskim nastavnim programima,  još je jedan primjer ovog obnovljenog protivljenja pravu djece na seksualno obrazovanje. Ovaj potez uslijedio je nakon što je početkom 2020. godine usvojeno zakonodavstvo kojim se uvodi obvezno obrazovanje o seksualnosti u školama, što su vjerske organizacije označile kao "napad na nevinost djece".

Grupa stručnjaka aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO), koji prate i provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), napominju kako je u Italiji 2015. zaustavljena vladina inicijativa koja je pripremala "Nacionalne smjernice za obrazovanje o djelotvornosti, seksualnosti i reproduktivnom zdravlju u školama" i to zbog rastućeg otpora obrazovanju o seksualnosti i stigmatizaciji.

U španjolskoj autonomnoj regiji Murcia sada je moguće da roditelji zatraže da njihova djeca odustanu od određenih predavanja koja pružaju vanjski odgajatelji ukoliko roditelji smatraju da predmet ili pružatelji usluga nisu u skladu s njihovim pogledima na određena pitanja. Takve prakse mogu imati negativan utjecaj na dostupnost pristupa obrazovanju o seksualnosti i odnosima svoj djeci.

 

Razotkrivanje mitova o sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju

Kampanje su se množile po cijelom kontinentu šireći iskrivljene ili pogrešne informacije o postojećim nastavnim programima o seksualnosti. Protivnici su seksualno obrazovanje predstavili kao seksualizaciju djece u ranoj dobi, propagandu u korist homoseksualnosti, širenje rodne ideologije i lišavanje roditelja prava na obrazovanje svoje djece u skladu s njihovim vrijednostima i uvjerenjima. Dezinformacije o stvarnim sadržajima nastavnog programa namjerno se šire kako bi se roditelji preplašili.

Vrijeme je da se stvari nazovu pravim imenom. Ciljeve seksualnog obrazovanja UNESCO je istaknuo kao "podučavanje i učenje o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i socijalnim aspektima seksualnosti. Njegov je cilj pružiti djeci i mladima znanje, vještine, stavove i vrijednosti koji će im omogućiti da: ostvare svoje zdravlje, dobrobit i dostojanstvo; razvijaju poštovanje socijalnih i seksualnih odnosa; razmotre kako njihovi izbori utječu na njihovu dobrobit i na dobrobit drugih; te razumiju i osiguraju zaštitu njihovih prava tijekom svog života. "

Suprotno onome što tvrde protivnici seksualnog obrazovanja, istraživanje provedeno na nacionalnoj i međunarodnoj razini pokazalo je prednosti sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, uključujući: odgođen ulazak u seksualne odnose; smanjenje rizičnog ponašanja; povećanu  uporaba kontracepcije; pozitivan stav o brizi za seksualno i reproduktivno zdravlje.

Edukacija o seksualnosti u školama danas je sve neophodnija jer djeca u većini slučajeva dobivaju informacije na drugi način, posebno putem Interneta i društvenih medija. Iako mogu biti korisni i prikladni te točan izvori informacija, oni također mogu prenijeti iskrivljenu sliku seksualnosti i biti manjkavi u informiranju o emocionalnim aspektima seksualnosti i pravima. Putem web stranica ili društvenih medija djeca također mogu pristupiti znanstveno netočnim informacijama, primjerice u vezi s kontracepcijom.

Vrijedi naglasiti da seksualno obrazovanje u školama dolazi kao dopuna, a ne zamjena onoga što roditelji mogu dijeliti kod kuće. Međutim, to se ne može u potpunosti prepustiti obiteljima.

Na kojem bismo drugom polju znanosti obrazovanje svoje djece prebacili isključivo na Internet ili obitelji?

 

Sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti moćan je alat u borbi protiv nasilja, zlostavljanja i diskriminacije i promicanje poštovanja različitosti

Prednosti seksualnog obrazovanja, kada je ono sveobuhvatno, nadilaze podatke o reprodukcijskim i zdravstvenim rizicima povezanim sa seksualnošću.

Edukacija o seksualnosti je ključna za sprečavanje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece, seksualnog nasilja i seksualnog iskorištavanja. Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarotska konvencija) zahtijeva od država da osiguraju da djeca tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja dobiju informacije o rizicima seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, kao i o sredstvima za zaštitu sebe prilagođena njihovim razvijajućim sposobnostima. Odbor Lanzarote, zadužen za nadgledanje provedbe Konvencije, je naglasio da je školsko okruženje posebno prikladno informirati o raširenom problemu seksualnog zlostavljanja djece u obiteljskim okvirima ili u njihovom "krugu povjerenja".

Tijekom razdoblja karantene zbog pandemije COVID-19 istaknuta je važnost obrazovanja u području seksualnosti s naglaskom na sprečavanje da djeca postanu plijen seksualnim predatorima na Internetu. Kako je naglasio odbor Lanzarotea, tijekom ovog razdoblja djeca su postajala sve ranjivija na internetsko zavođenje, seksualno iznuđivanje, zlostavljanje ili drugo seksualno iskorištavanje omogućeno informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Odbor je apelirao na države da pojačaju informacije o rizicima i dječjim pravima na mreži, kao i usluge savjetovanja i podrške. U tom kontekstu sa zanimanjem primjećujem da se u nekim zemljama, poput Estonije, obrazovanje o seksualnosti i dalje pružalo kao dio školovanja na daljinu.

Isto tako, seksualno obrazovanje je ključno za sprječavanje rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije nad ženama. Stoga bi trebalo pridonijeti prenošenju snažnih poruka u korist ravnopravnosti žena i muškaraca, promicanju nestereotipnih rodnih uloga, educiranju o međusobnom poštovanju, pristanku na seksualne odnose, nenasilnom rješavanju sukoba u međuljudskim odnosima i poštovanju osobnog integriteta, kako to zahtijeva Istanbulska konvencija.

Seksualno obrazovanje je također idealan kontekst za podizanje svijesti o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, uključujući pristup modernoj kontracepciji i sigurnom pobačaju. Istraživanja provedena u europskoj regiji pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pokazuju da je stopa nataliteta puno veća u zemljama, poput Bugarske i Gruzije, u kojima ne postoje obavezni cjeloviti programi seksualnog obrazovanja. Rana trudnoća ne samo da može biti vrlo štetna za zdravlje djevojčica i tinejdžerki, već rezultira i ozbiljnim ograničenjima njihovih obrazovnih mogućnosti.

Postojeći nastavni planovi o seksualnosti često imaju tendenciju da potpuno isključe LGBTI ljude i probleme, ili ih čak stigmatiziraju. LGBTI mladi se često suočavaju s nasiljem u školi i izloženi su većem riziku od samoozljeđivanja ili samoubojstva zbog društvenog odbijanja njihove seksualne orijentacije. Kao i svoj drugoj djeci, i njima bi se trebalo pružiti sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti koje zadovoljava njihove potrebe. Stoga obrazovanje o seksualnosti mora sadržavati informacije koje su za njih relevantne, znanstveno točne i primjerene dobi. To znači pomoći djeci da razumiju seksualnu orijentaciju i rodni identitet te ublažiti uobičajene mitove i stereotipe o LGBTI osobama.

Davanjem činjeničnih, nestigmatizirajućih informacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu kao jednom aspektu ljudskog razvoja, sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti može pomoći spasiti živote. Može pridonijeti borbi protiv homofobije i transfobije u školi i šire te stvaranju sigurnijeg i inkluzivnijeg okruženja za učenje.

 

Djeca i mladi imaju pravo na sveobuhvatno seksualno obrazovanje

Međunarodna tijela za ljudska prava utvrdila su da djeca i mladi imaju pravo na sveobuhvatno, točno, znanstveno utemeljeno i kulturološki osjetljivo obrazovanje o seksualnosti, temeljeno na postojećim međunarodnim standardima. Oni uključuju Konvenciju UN-a o pravima djeteta, Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika nasilja nad ženama, Međunarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i, na europskoj razini, Europsku socijalnu povelju i gore navedene spomenute Lanzarote i Istanbulske konvencije.

Pravo na stjecanje cjelovitog seksualnog obrazovanja proizlazi iz niza zaštićenih prava, poput prava na život bez nasilja i diskriminacije, prava na najviši standard mentalnog i fizičkog zdravlja, ali i prava na primanje i razmjenu informacija kao i pravo na kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, uključujući obrazovanje o ljudskim pravima. U izvješću o seksualnom obrazovanju iz 2010. godine, UN-ov specijalni izvjestitelj za pravo na obrazovanje naglasio je da "seksualno obrazovanje treba smatrati pravom samo po sebi i treba ga jasno povezati s drugim pravima u skladu s načelom međuovisnosti i nedjeljivosti ljudskih prava. Potreba za seksualnim obrazovanjem prepoznata je i u Agendi za održivi razvoj Ujedinjenih naroda 2030. i nužna je za postizanje nekoliko ciljeva koji su uključeni u dnevni red.

 

Ključni koraci za poboljšanje pružanja sveobuhvatnog obrazovanja o seksualnosti

Cjelovito obrazovanje o seksualnosti dio je kvalitetnog obrazovanja. Stoga bi to trebalo biti predviđeno zakonom, biti obvezno i ​​usmjeriti se kroz obrazovni sustav već od početka obrazovanja. Zabrinjavajuće je što je, prema istraživanju iz 2018., obrazovanje o seksualnosti bilo obvezno u samo 11 od 22 zemlje članice Vijeća Europe koje su pregledane.

Protivnici seksualnog obrazovanja često se zalažu za pravo roditelja da u ime svoje djece odustanu od obveznog seksualnog obrazovanja. Međutim, međunarodni standardi ljudskih prava o pravu na slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja ne daju pravo roditeljima da povuku djecu iz nastave o seksualnosti, gdje se relevantne informacije prenose na objektivan i nepristrasan način, kao što je također istaknuto u dokumentu o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena koje je objavio ured za ljudska prava 2017. godine.Vlada Walesa u siječnju 2020. uklonila je mogućnost roditeljima da spriječe svoju djecu u pohađanju nastave kao dijela kurikuluma o inkluzivnoj seksualnosti i vezama.

Nastavni programi i metode poučavanja trebaju se prilagoditi različitim fazama razvoja djece i uzeti u obzir njihove razvojne sposobnosti. UNESCO-ova međunarodna tehnička smjernica o seksualnom obrazovanju 2018. obuhvaća raspon dobnih skupina, od 5 do 8 godina pa sve do dobi od 15 do 18 (i više) godina. Kao što je naglašeno u UNESCO Tehničkim smjernicama, ključno je da djeca uče o seksualnosti i sigurnijem seksualnom ponašanju prije nego što postanu seksualno aktivni kako bi bili adekvatno pripremljeni za odnose koji će biti zdravi i s obostranim pristankom. UNESCO također preporučuje korištenje participativnih metoda učenja koji djeci omogućuju razvoj kritičkog mišljenja.

Informacije koje se pružaju djeci kao dio seksualnog obrazovanja trebaju biti relevantne i temeljene na znanstvenim i ljudskopravaškim standardima. Edukacija o seksualnosti ne bi trebala uključivati ​​vrijednosne prosudbe ili predrasude i stereotipe. Europski odbor za socijalna prava naglasio je da se "obrazovanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju mora pružiti školskoj djeci bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi te da se ne smije koristiti kao sredstvo za jačanje stereotipa i predrasuda koji pridonose socijalnom isključivanju povijesno marginaliziranih skupina kao i drugih koji se suočavaju s diskriminacijom ili drugim oblicima socijalne ugroženosti koje za posljedicu imaju negiranje njihovog ljudskog dostojanstva." Kurikulumi o seksualnom obrazovanju također bi se trebali redovito ocjenjivati ​​i revidirati kako bi se osiguralo točnost i zadovoljenje postojećih potreba.

Važno je obiteljima pružiti točne informacije o tome što seksualno obrazovanje zaista podrazumijeva – a što ne – i objasniti dobrobiti za sve, ne samo djecu. Jasno je da, ako se seksualno obrazovanje želi uvesti i uspješno provesti, trebalo bi uzeti u obzir kulturno i vjersko podrijetlo zajednica i roditelja. Stoga bi trebalo podržati njihovo uključivanje u škole, uključujući i vjerske zajednice, čiji se stavovi uzimaju u obzir sve dok ne proturječe samim ciljevima seksualnog obrazovanja, interesima djeteta ili ljudskim pravima.

Važno je prije svega savjetovati se i uključiti mlade ljude kako bi se osiguralo da sadržaj obrazovanja koji im se pruža odgovara i prilagođava se njihovim potrebama. Međuvršnjačko učenje može također igrati važnu ulogu. Primjerice, ukrajinsko Ministarstvo obrazovanja odlučilo je krajem 2019. godine uvesti programe međuvršnjačkog obrazovanja u seksualnom obrazovanju i prevenciji HIV-a u školama koje će održavati međunarodna organizacija za mlade.

Cjelovita edukacija o seksualnosti trebala bi se također osigurati djeci i mladima izvan škole. Ovo je posebno važno za djecu i mlade s invaliditetom, od kojih mnoga još uvijek nemaju pristup redovnom obrazovanju. Njihova seksualnost obično se zanemaruje ili čak doživljava kao štetna, pa su često uskraćeni za pristup odgovarajućim informacijama o seksualnosti i odnosima, unatoč povećanoj izloženosti seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju. Internetski program obrazovanje o seksualnosti može biti koristan alat za izvanškolsku djecu, pod uvjetom da imaju pristup sigurnim i uključivim digitalnim prostorima.

Konačno, od presudne je važnosti da nastavnici prođu odgovarajuću specijaliziranu obuku i podršku za podučavanje cjelovitog seksualnog obrazovanja, bez obzira da li dio nastave provode i vanjski akteri. Uključivanje treninga o seksualnom obrazovanju u redovne programe osposobljavanja učitelja, kao što je učinjeno u Estoniji i Finskoj, učinkovit je način da se osigura da svi učitelji budu adekvatno pripremljeni. Pružanje obrazovanja o seksualnosti u školama također bi trebalo pomno i redovito pratiti i vrednovati.

Kako izazovi i otpor seksualnom obrazovanju rastu, ono što je najpotrebnije je snažno političko vodstvo koje će podsjećati društvo da je pristup sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju ljudsko pravo i da je to od koristi svima. Edukacija o seksualnosti znači poznavanje svojih prava i poštivanje prava drugih ljudi, zaštitu zdravlja i usvajanje pozitivnog stava prema seksualnosti i odnosima. Radi se i o stjecanju vrijednih životnih vještina, poput samopouzdanja, kritičkog razmišljanja i sposobnosti donošenja informiranih odluka. Očito je, ništa loše nema u sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju.