MOJE ISKUSTVO S RADIONICE

Moj prvi susret s "CESI" dočekala sam pomalo nespremno. Ljudi i prostor bili su dobro znani, ali mučila me moja neupućenost u svezi spola i roda.

U KP (Klubu žena Pakrac) su me dočekali Damir i Leca. Ljudi koji su od prvog trenutka širili dobre vibracije koje su našem druženju davale poseban ton, a uvelike su olakšavale napore pri traženju dodatnih objašnjenja. Kako se priča razvijala moja saznanja u svezi ljudskih odnosa te spolnih i rodnih identiteta dobivala su nove dimenzije. Tada su se i posljednje raštrkane kockice mojih nedoumica postavile na pravo mjesto. Spoznaje o jednakosti koja bi trebala vladati među spolovima (rodnoj ravnopravnosti) podsjetile su me da sam žena, slobodna, nepodređena, svjesna svojih kvaliteta, sposobnosti, razmišljanja, postupaka, da zbog toga što sam rođena kao žensko ne moram cijeloga života biti osuđena na otupljenost i ovisnost o nekome, već da sam osoba, sposobna za potpuno funkcioniranje u društvu ravnopravna s bilo kojim muškarcem.

Smatram da ovakve radionice mogu najbolje približiti mladima vrijednosti nenasilja, tolerancije, solidarnosti i rodne ravnopravnosti i na taj način ih, danas - sutra, pripremiti za obavljanje svojih životnih uloga.

Miroslava Rak