Mlade je potrebno savjetovati i informirati o njihovom reproduktivnom zdravlju

Sredinom siječnja javnosti je predstavljen izvještaj o spolnosti, reproduktivnom zdravlju i pravima adolescenata/ica u srednjoj i istočnoj Europi. Izvještaj ukazuje na zajedničke probleme s kojima su suočene države srednje i istočne Europe te balkanske zemlje. Kao najproblematičnije navodi se pitanje seksualne edukacije; naime, niti jedna od zemalja uključenih u izvještaj ne nudi mladima pouzdano i znanstveno utemeljeno spolno obrazovanje u školama. Iako postoje pojedini predmeti koji se u nekom trenutku dotiču pitanja vezanih za reproduktivno zdravlje (primjerice, biologija, zdravstvena zaštita i slični, uglavnom kratkotrajni, obrazovni programi), niti jedan od njih nije u potpunosti posvećen seksualnoj edukaciji, a njihovo pohađanje uglavnom nije obavezno.

U pojedinim nastavnim programima osjeća se jak utjecaj određenih ideologija i/ili religije (u Poljskoj, primjerice, nastavni program nazvan ´Priprema za obiteljski život´ u skladu je s učenjima katoličke crkve), pa stoga nije rijetkost da se u nastavi izbjegava već i sama riječ "seks." Ministarstva zdravstva i obrazovanja kao i brojne nevladine udruge u pojedinim državama (npr. Hrvatska, Armenija, Azerbejdžan) pokreću razne inicijative kako bi promijenile postojeće stanje.

Budući da mladi nisu dovoljno informirani o spolnosti i reproduktivnom zdravlju, odgovore na pitanja koja ih muče često dobivaju od (podjednako neinformiranih) vršnjaka ili medija. Ovakav rekla-kazala sustav prenošenja informacija često dovodi do nesporazuma, stvaranja urbanih legendi među mladima te širenja netočnih i nepouzdanih (te stoga potencijalno štetnih) informacija.

Cijene brojnih kontracepcijskih sredstava prilično su visoke te kao takve neprihvatljive skromnom tinejđerskom džepu. Dok se, primjerice, kondomi (kao najpopularnije i najraširenije kontracepcijsko sredstvo) uglavnom mogu naći na policama lokalnih samoposluga, brojna druga sredstva teže su dostupna.

Coitus interruptus (prekinuti snošaj) i dalje je popularna metoda u borbi protiv neželjene trudnoće; činjenica da ga se često percipira kao metodu planiranja obitelji vrlo je zabrinjavajuća.

Po pitanju pobačaja situacija je slična u većini zemalja; pobačaj je dozvoljen na temelju socijalnih i medicinskih razloga. Djevojke mlađe od 18 godina koje se žele podvrgnuti postupku moraju imati roditeljski pristanak (nedavno donešen gruzijski zakon dopušta djevojkama između 14 i 18 godina da o vlastitim trudnoćama odlučuju bez znanja i pristanka roditelja). Jedina država u kojoj je pobačaj ilegalan jest Poljska, što je dovelo do pojave raznih ilegalnih praksi (tzv. podzemlje). Ilegalni pobačaji česti su i u zemljama gdje je obavljanje abortusa još uvijek vrlo skupo i društveno stigmatizirano.

Postojeći podaci o broju pobačaja među mladima netočni su i nepouzdani, budući da još uvijek ne postoji praksa sustavnog bilježenja takvih slučajeva. Isto vrijedi i za statistiku vezanu za spolne bolesti.

Prema podacima UN-a o globalnoj epidemiji AIDS-a u 2010. (tzv. UNAIDS izvještaj) , broj zaraženih virusom HIV-a u istočnoj Europi i središnjoj Aziji u posljednjih se deset godina (dakle, od posljednjeg izvještaja objavljenog 2000. godine) gotovo utrostručio. Danas, spomenute regije broje gotovo 1.4 milijuna zaraženih. U proteklom se desetljeću godišnji broj zaraženih u Ukrajini udvostručio. Epidemija AIDS-a uzima sve više maha i u Gruziji, Armeniji i Kazahstanu. No niti ovi podaci nisu u potpunosti pouzdani, uglavnom zbog već spomenutog neadekvatnog sustava bilježenja kao i nedostatka pouzdane metode kojom bi se omogućilo izravno praćenje i dokumentiranje širenja zaraze. Podaci kojima raspolažemo, dakle, nisu stvarni odraz situacije. Također valja imati na umu da velik broj mladih ne zna da su bolesni te stoga ne traže liječničku pomoć (nisu evidentirani u liječničkim registrima). 

Mlade je potrebno savjetovati i informirati o njihovom reproduktivnom zdravlju. Ukoliko ova vrsta edukacije nije ostvariva unutar obrazovnih institucija (škola), trebalo bi je organizirati u sklopu domova zdravlja orijentiranih na mlade. Nažalost, broj takvih ustanova u zemljama regije gotovo je neznatan.

U radu na poboljšanju trenutne situacije osobito je značajno djelovanje brojnih nevladinih udruga; njihovi zaposlenici/ce odnosno volonteri/ke nerijetko djeluju u svojstvima edukatora i savjetnika za mlade.

Još je mnogo propusta koje treba ispraviti. Slobodan pristup spolnoj i reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti te razvoj obrazovnog programa koji bi mlade informirao o seksu te zaštiti od infekcije virusom HIV-a/AIDS-om, prvi su korak ka pozitivnim promjenama.  

Izvještaj "Spolnost, reproduktivno zdravlje i prava adolescenata u srednjoj i istočnoj Europi te balkanskim državama" rezultat je suradnje niza udruga koje djeluju unutar mreže ASTRA Youth, a utemeljen je na podacima prikupljenim putem istraživanja provedenih u slijedećim državama: Armeniji, Azerbejdžanu, Bugarskoj, Hrvatskoj, Cipru, Gruziji, Makedoniji, Poljskoj, Ukrajini i Kazahstanu. Specifična tematska područja obrađena u izvještaju uključuju: seksualnu edukaciju, spolne bolesti, HIV/AIDS, pobačaj, kontracepciju te zdravstvenu zaštitu mladih. Pojedinačni izvještaji za svaku od zemalja izrađeni su u suradnji sa članovima udruga koje djeluju unutar ASTRA Youth mreže, a oslanjaju se na velik broj različitih izvora (lokalni i međunarodni izvještaji, članci, statistike). Izvještaj za Hrvatsku pripremljen je u suradnji s CESI.

ASTRA je regionalna mreža nevladinih udruga i pojedinaca/pojedinki koji se zajednički zalažu za prava na seksualna i reproduktivna prava i zdravlje na području središnje i istočne Europe.

ASTRA se zalaže za širenje i unapređivanje seksualna i reproduktivna prava i zdravlje kao temeljnih ljudskih prava; također se bori za poštivanje i primjenu tih prava na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

ASTRA YOUTH je skupina mladih aktivista/aktivistkinja iz zemalja srednje i istočne Europe te balkanskih država. Udruga okuplja mlade aktiviste i aktivistkinje (18-30 godina) od kojih neki djeluju neovisno od bilo kakvih  organizacija, dok su drugi povezani s udrugama mreže ASTRA ili pak djeluju u sklopu neke od  nevladinih udruga zemalja srednje i istočne Europe.