LJUBOMORA

Za mene je ljubomora jedna ružna navika. Mnogo puta se i kod mene pojavi, ali jednostavno joj se ne mogu oduprijeti i reći NE!. To nije ona urođena kao kod svih ljudi nego sekundarna emocija, ne zahvaća svakoga jednako. Moje iskustvo s ljubomorom nije ni loše, ali ni baš najbolje. Imam dečka, dugo smo zajedno. Na početku našeg hodanja, nije mi se ta "stvar" tako često pojavljivala. Ne znam kako, ali bila sam sigurna da nemam zašto biti ljubomorna, to mi je bila glupost. Što smo sve duže zajedno, polako, ali dosta se to počelo pojavljivati. Vjerujem da je to zato što ga sve više i više volim i što mi je sve više i stalo do njega i do naše veze. Nisam ljubomorna u nekim većim stvarima, nego u sitnicama, čudno zar ne? Moj dečko je još malo više ljubomorniji, ali ništa strašno, sve uvijek u isti tren riješimo jer mi vjeruje i ima povjerenja u mene, a ja sam takva da moj stav je taj da mrzim ljubomoru, iskrena sam i MRZIM laži. Ta ljubomora ne da mi se javlja samo kod mnogo prijateljica i to do kojih mi je mnogo stalo i koje su mi važne. Malo se zakačimo i netko odmah oko te prijateljice, namjerno meni da poprkosi. Odmah me uhvati ljubomora i moram popričati s tom osobom s kojom sam se "zakačila", zagrliti je i poljubiti. Jako mi je stalo do mog dečka i mojih prijateljica jer ih volim, obožavam, zato mi se vjerojatno i javlja ljubomora. Za mene je ljubomora nekada i korisna; zbližiš se s ljudima, više surađujemo i zavolimo se!!!

Marija Mitrović – Mitra