vijesti
Kakav spolni odgoj žele djeca i mladi?
U jeku rasprave o Kurikulumu zdravstvenog odgoja, koja i dalje zadobiva sve oštrije i netrpeljive tonove, potpuno su u drugi plan potisnuta prava djece i njihova stajališta o pitanjima koje se odnose izravno na njih i tiču se njihovog života. Stoga smatramo nužnim i korisnim podsjetiti na mišljenja djece o tome kakav bi spolni odgoj željela u školama, koja je Ured pravobraniteljice za djecu prikupio kroz radionicu s članovima prošlog saziva Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice. O radionici smo izvijestili u Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu za 2011. godinu, a njezini su rezultati opširnije opisani u članku objavljenom prošle godine u časopisu za obitelj, vrtić i školu "Zrno" (broj 102/2012.), pod naslovom "Radionica Kakav spolni odgoj mladih?", autorice Davorke Osmak-Franjić. Njegova je poruka kratko sažeta u podnaslovu: Djeca zapravo žele dobiti pouzdane informacije od odgovornih odraslih osoba koje se brinu o njima, a ne snalaziti se sama na Internetu i međusobno dijeliti neprimjerene sadržaje.
Članak prenosimo u cijelosti:
Radionica Kakav spolni odgoj mladih?
U okviru Programa Vijeća Europe (VE) "Izgradnja Europe za djecu i s djecom", koji uključuje borbu protiv seksualnog nasilja nad djecom, 2010. godine u Rimu je službeno pokrenuta Kampanja za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom, pod geslom "Jedno od pet", koje ističe da je svako peto dijete u Europi izloženo takvom nasilju. Svrha Kampanje je unapređenje sustava zaštite djece od seksualnog nasilja, a njezina dva temeljna strateška cilja su promicanje potpisivanja, ratifikacije i provedbe Konvencije VE o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja te podizanje razine svijesti o stvarnim razmjerima seksualnog nasilja nad djecom i pružanje znanja i praktičnih rješenja za njegovo sprečavanje i prijavljivanje.
Tijekom 2011. ta se Kampanja provodila i u Hrvatskoj, uz sudjelovanje mnogih institucija i stručnjaka, uključujući i pravobraniteljicu za djecu. Sudjelovanje Ureda pravobraniteljice za djecu u kampanji nastavak je višegodišnjih aktivnosti usmjerenih na zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, s organiziranjem rasprava, istraživanjem stajališta djece i mladih, predlaganjem izmjena i dopuna propisa, kao i zagovaranjem uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, koji uključuje i spolni odgoj.
Pored brojnih rasprava sa stručnjacima o temi spolnog odgoja, smatrali smo potrebnim doznati i što o tome misle sama djeca. Zato smo za članove Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu (MMS) organizirali radionice u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, pod nazivom "Kakav spolni odgoj mladih?". Na radionici smo ih informirali o Kampanji Vijeća Europe "Jedno od pet", budući da je njihova uloga širiti među vršnjacima obavijesti o zaštiti dječjih prava. Tom prilikom djeca su nas izvijestila o tome na koji način dobivaju informacije vezane za spolnost i odgovorno spolno ponašanje. Iznijela su i mišljenja o tome kada i na koji način bi djeca u školi trebala dobiti informacije koje se odnose na spolnost, koje vrste informacije su njima relevantne i u kolikoj su mjeri važne. Pitali smo ih imaju li potrebu za razgovorom i učenjem o odnosima među spolovima, koje bi sadržaje i u kojoj dobi trebalo ponuditi u području odgoja i obrazovanja za odgovorno spolno ponašanje, osobito u kontekstu nasilja u vršnjačkim vezama te kako s djecom raditi na prevenciji seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja.
Pristupačni predavači
Djeca su navela kako najviše informacija vezanih za spolnost dobivaju putem medija, pri čemu kao izvor spoznaja prednjači Internet. U školi, informacije vezane za spolni razvoj i odgovorno spolno ponašanje dobivaju sporadično, na satovima prirode i biologije, ponekom satu razrednika, povremenim, najčešće jednokratno organiziranim predavanjima liječnika. Uglavnom su to predavanja u kojima je naglasak na fizičkom razvoju, a veoma rijetko se govori o emocionalnom sazrijevanju u relaciji sa spolnošću. Kao primjer dobre i učenicima prihvatljive edukacije o odgovornom spolnom ponašanju istaknuli su program koji su organizirali studenti medicine, s fokusom na socijalnom aspektu odnosa među mladima. Način prezentacije bio je blizak djeci, čemu je, među ostalim, pridonijela dob i opuštenost predavača, u odnosu na djecu, dječja pitanja i temu izlaganja. Edukacija je započela kao predavanje, koje je zbog osjećaja bliskosti i pristupačnosti "predavača" te osjećaja djece da mogu slobodno i opušteno postavljati pitanja, prerasla u razgovor, što je djeci ostalo u izrazito dobrom sjećanju.
Ovisno o kvaliteti odnosa s roditeljima i njihovoj "otvorenosti" za temu spolnosti, ima i djece koja razgovaraju s roditeljima o ovoj temi i s njima mogu raspraviti dileme, nedoumice i osjećaje koje im se javljaju u vezi s vlastitim spolnim razvojem te općenito u promišljanjima o spolnosti kao aspektu života.
Informacije koje se odnose na spolni razvoj i odgovorno spolno ponašanje djeca bi prema njihovom mišljenju, u školi trebala dobivati postupno, u okviru premeta spolno-zdravstvenog odgoja, koji bi obuhvaćao i druge za život važne teme. U petom razredu osnovne škole trebalo bi početi s "uvođenjem" tema vezanih za osobnu higijenu, prevenciju nasilja, uspješne metode učenja. Do sedmog razreda bilo bi dobro djecu upoznati s fizičkim promjenama i dati im informacije o tjelesnom razvoju. Kako djeca postaju starija i zrelija, važno je upoznati ih s osobitostima psihičkog razvoja, govoriti im o emocionalnim promjenama koje mogu očekivati sazrijevanjem. Iz njihovog kuta gledanja, promjene u fizičkom razvoju očite su i očekivane, na njih se mogu pripremiti. O psihičkim promjenama vrlo malo znaju i teško im je na njih se pripremiti ukoliko o tome nemaju informacija. Osim toga, kako navode, psihički aspekt razvoja im je "čudniji". Važno je s djecom razgovarati i o socijalnom aspektu odnosa među partnerima te im dati priliku da kažu i podijele svoje dileme u pogledu odluke o stupanju u spolni odnos. Ukoliko mlada osoba nema priliku o tome razgovarati, postoji veći rizik nepromišljenog stupanja u spolni odnos radi konformizma s vršnjacima, koji tvrde da takvo iskustvo već imaju.
Obvezno za sve učenike
Sadržaji o spolnom razvoju i odgovornom spolnom ponašanju djeci bi trebali biti ponuđeni kroz predmet koji bi bio obvezan za sve učenike. Nisu sigurni koje bi rješenje bilo dobro u pogledu ocjenjivana. Dio njih misli da je ocjenjivanje dobar motiv za usvajanje informacija i posvećivanje pažnje sadržaju, dio da je riječ o sadržaju koji nije pogodan za ocjenjivanje. Misle da bi u realizaciji tog predmeta trebalo angažirati više osoba, koje mogu biti i vanjski suradnici škole, sukladno njihovim kompetencijama za određeno područje: psiholozi bi trebali govoriti o odnosima i emocionalnom razvoju, liječnik ili profesor tjelesnog odgoja, o fizičkim promjenama i razvoju. Važno je da to budu osobe koje imaju kapacitet za uspostavljanje kvalitetnog kontakta s djecom, koji djecu uvažavaju te su visoko motivirani sudjelovati u realizaciji programa.
Posebnu pažnju tijekom razgovora s djecom posvetili smo temi nasilja u vršnjačkim vezama i pitanju na koji bi način s djecom trebalo raditi u svrhu prevencije seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja.
Sudionici radionica naveli su kako imaju malo informacija o nasilju u adolescentskim vezama. Prema njihovom iskustvu, u njihovim godinama grubo ponašanje partnera mnogi mladi ljudi još uvijek doživljavaju normalnim. U svojoj okolini susreću vršnjake/inje koji ne prepoznaju različite oblike emocionalnog nasilja (vrijeđanje, kontroliranje, zabranu izlazaka i druženja) te iz neznanja vjeruju da su takva ponašanja izraz ljubavi. Zato je iznimno važno o tome govoriti mladima u okviru predmeta spolno-zdravstvenog odgoja. Djecu treba poučavati partnerstvu i uvažavanju te značajkama partnerske ljubavi. Smatraju da bi u provođenje edukacije o nasilju u adolescentskim vezama bilo dobro uključiti mlade ljude, među njima i one koji su imali iskustvo nasilja u vezi te tako ostvariti svojevrsnu vršnjačku edukaciju, za koju misle da bi bila vjerodostojna i uvjerljiva.
Na upit o načinu na koji bi djeci bilo prihvatljivo provoditi prevenciju seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, nekoliko naših sugovornika prisjetilo se CAP programa (Child Assault Prevention) koji su prošli u školi. Oni koji imaju iskustvo sudjelovanja u CAP programu vjeruju da je takav model primjenjiv i prihvatljiv oblik preventivnog rada s djecom. Općenito smatraju kako su radionice dobar oblik rada s djecom u pogledu prevencije, važno je samo da ne budu opterećene definicijama i nikako ne smiju prerasti u predavanja na kojima će djeca biti pasivni slušači.
U vezi s pitanjem "Kakav spolni odgoj mladih?", neki od naši sugovornika imali su potrebu poručiti odraslima kako je riječ o sadržajima i temama koje su im važne i za koje treba naći mjesta u okviru školskog programa. "Jer djeca zapravo žele dobiti informacije na pravi način, od odgovornih odraslih osoba koje se brinu o njima, a ne snalaziti se sama na Internetu i međusobno dijeliti neprimjerene sadržaje".
Provedene rasprave s članovima MMS-a "Kakav spolni odgoj mladih?" pružaju okvirne smjernice o sadržaju i načinu izvedbe edukacije o spolnom odgoju. No osobito je važno da su one i jedan od načina ostvarivanja prava djece na izražavanje mišljenja u procesu donošenja odluke o temi koja se prije svega tiče njih i njihovih vršnjaka.
Izvor: http://www.dijete.hr/