Internetski trolovi imaju agendu i ona nije smiješna!

Nedavno smo svjedočili reaktivaciji domaće mrziteljske grupe na društvenoj mreži Facebook (ime grupe nikako nije vrijedno spomena) kojoj je jedini pravi cilj bilo ponižavanje i vrijeđanje djevojaka uz objavljivanje njihovih fotografija i Facebook profila. Iako su prve prijave za maltretiranje i virtualno nasilje odbijene od strane administratora jer "nisu kršile standarde zlostavljanja" zahvaljujući upornim daljnjim prijavljivanjem hrvatskih korisnica i korisnika, Facebook je odlučio obrisati spornu grupu. Iako mala, pobjeda je značajna posebno zato što su osnivači grupe jasno istaknuli kako ih ovoga puta odgovorna hrvatska online zajednica "neće moći obrisati". U svjetlu toga izdvajamo dio teksta američke političke i feminističke bloggerice i autorice Amande Marcotte koji propituje uvjerenja i stavove stvarnih ljudi koji skriveni iza anonimnih nadimaka dnevno ispaljuju zlobne, iritantne i seksističke komentare.

Kampanja maltretiranja na Twitteru usmjerena na žene koje su se usudile – usudile! – poduprijeti ideju stavljanja lika Jane Austen na novčanice od 10 funti načela je novi krug razgovora na temu: što učiniti s internetskim trolovima[1]? Mislim da je ovog puta to bilo posebno korisno, jer izgubiti živce i odlučiti ženama prijetiti silovanjem zato što su glasale za jednu od najvažnijih spisateljica svih vremena  nije samo potpuna i nedvojbena mizoginija[2] nego zadire i u probleme s kojima se suočavaju feministkinje kada razgovaraju o mizoginiji: ljudi koji su uvjereni da moraju iscrpiti sve druge opcije, bez obzira koliko besmislene bile, prije nego li sa sto postotnom sigurnošću utvrde da je srž nečije motivacije mizoginija. "Ne bih baš rekao da je to seksizam.", objašnjava zabrinuti muškarac iscrpljenoj feministkinji koja se predugo bavi neurednim tupanom - braniteljem seksualnog uznemiravanja koje je gledala cijeli tjedan; "Možda je on vanzemaljac i možda se u njegovoj kulturi hvatanje za međunožje i plaženje jezika u tvom smjeru smatra pristojnim zavođenjem."

Željela bih preporučiti nekoliko zanimljivih radova Paula Masona i Lindy West koji iznose tvrdnju vrijednu isticanja: Trolovi su stvarni ljudi koji imaju agendu izvan neodređene "potrebe za pažnjom". Oni su ženomrsci i kako sam već izložila na CONvergence raspravi na ovu temu, važno je razumjeti da ženomrsci vjeruju da su u pravu.

Oni su izuzetno uporni, samodopadni u dijeljenju pravde te, kako je Mason otkrio kada je tek odlučio istražiti mizoginiju na internetu, bijesni kada se netko odluči na tako nešto, jer vjeruju da mogu gurati svoje agende bez da ih se pobliže promatra ili ispituje.

Naučio sam mnogo toga dok sam bio na tragu ljudi koji preko Twittera istaknutim ženama prijete silovanjem. Društveni mediji mi zadaju poprilično jada, obično od ljudi koji se osjećaju ponukani koristiti proste riječi na temu Keynesijanizma i Lafferove krivulje. Sada je i moj Facebook zid preplavljen nasiljem i njegovom alternativnom formom: nježnim, zlobnim  popovanjem od strane svakakvih trolova, griefera[3]i flamera [4] (potonji, kako mi je objasnio jedan trol, nisu ozbiljni, dodajući da su oni – trolovi, carevi  uništavanja ljudskih života putem interneta).

 Mason intervjuira tipove koji tvrde da su u svemu tome samo zbog smijeha i otkriva nešto što nikoga ne iznenađuje:  trolovi osjećaju  duboku mržnju i gnjev prema ženama i vrlo, vrlo ozbiljno shvaćaju svoju misiju ušutkivanja žena. To si ne mogu u potpunosti priznati  jer je dio identiteta ženomrsca nijekanje da je ženomrzac: on voli žene dokle god one prihvaćaju da su podčinjeni kućanski aparati za seks i reprodukciju koji su ovdje kako bi služili, stoga zašto bi mrzili žene?! Količina racionalizacije koja se vrti oko mizoginije je nevjerojatna.

Koliko god trolovi bili odvratni ipak pokazuju nešto pod uvjetom da  smo spremni priznati kako su trolovi stvarni ljudi koji izražavaju svoja stvarna mišljenja umjesto da ih zamišljamo, kako to često biva, kao svojevrsnu silu prirode koju je iznjedrio Internet. Oni pokazuju da mizoginija postoji i da je vrlo raširena. Shvaćanjem mizoginije postaje jasno i zašto postoje neke druge stvari: kultura silovanja, fundamentalističke religije, opsjednutost Republikanske stranke oružjem i abortusima. Postoji more usijane ljutnje zato što se muškarce od malih nogu uči da su žene služavke, a onda odrastu i shvate da žene često odaberu da to ne žele biti. Neki ženomrsci – Ricky Perriji ovog svijeta – smireno reagiraju na ovu racionalizaciju jer zaključuju da je žensko buntovništvo prolazno, feminizmom inducirano ludilo i da ih jak pravni pritisak zajedno sa dobrom dozom snishodljivosti može vratiti u njihovo prirodno stanje robovanja. Neki muškarci bolesno uživaju u uništavanju "iluzije" da su žene ravnopravne i agresivno im pokazuju koliko su  u stvari inferiorne. Internetska trol populacija posjeduje ovakve karakteristike, a dominantnu klasu čine muškarci koji ne dobivaju razinu seksualne pažnje od žena za koju misle da imaju pravo. Zbog toga su osmislili detaljne, uporne teorije o ženskoj manjkavosti, jer ne mogu dozvoliti da žene imaju pravo i da im se dotični osobno ne sviđaju (možda, kada bi se počeli ponašati poput pristojnih ljudi, bi postali dopadljiviji). Svi se ženomrsci uznemire kada se ženama pridaje pozornost zbog talenta ili vještine; to krši njihovo duboko uvjerenje da je žena tu da služi. Zbog toga žensko pisanje na internetu znači prizivanje svega i svačega počevši od smiješnih sumanutih muškaraca koji se prave da daju "kritiku" dok jedva prikrivaju svoj bijes i prijetnje silovanjem i smrću. Posebno ako to pisanje ne podržava stav da su žene niža klasa služavki.  

Kako bih se izbjegla nepotrebno cviljenje, treba se jasno istaknuti da veliki broj muškaraca nemaju takvih uvjerenja i doista vjeruju da su žene potpuna ljudska bića čije je pravo na slobodno odlučivanje o vlastitom životu neupitno. Mnogo je muškaraca upilo neke poruke o ženskoj inferiornosti i neke poruke o ravnopravnosti spolova i još uvijek pokušavaju sve to posložiti. To nisu muškarci o kojima pišem. Pišem o ženomrscima i pokušavam prikazati koliko su brojni, ali to dakako ne znači da pišem o svim muškarcima.

Vrijeme je da prestanemo trolove doživljavati kao idiote koji samo traže pažnju i doživimo ih onakvima kakvi zaista jesu: ženomrsci s političkom agendom. To su muškarci koji apsolutno ne žele živjeti u društvu koje žene tretira ravnopravno i opsjednuti su ušutkivanjem žena čije online pisanje može pogurnuti društvo u feministički orijentiranom pravcu, a kojih se s pravom boje. Žele maltretirati feministkinje dok ne zašute. Ako prihvatimo ovakvo shvaćanje kao glavno i odbacimo beskorisne teorije o "traženju pažnje" i "smijehu", možemo postići produktivniji razgovor o tome što, dovraga, treba učiniti s ovim problemom.

 

[1] eng. troll – korisnik interneta koji namjerno ostavlja provokativne komentare s ciljem maksimalnog ometanja rasprave, vrijeđanja drugih komentatora s kojima ne dijeli mišljenje ili dosađivanje ostalim korisnicima.

[2] mizoginija - mržnja prema ženama

[3] eng. griefer – žargon igrača video igara; osoba koja namjerno i kontinuirano pokušava ponižavati druge igrače zbog nedostatka iskustva ili ih maltretirati u virtualnom prostoru

[4] eng. flamer – osobe koje ostavljaju neprimjerene komentare po forumima i portalima