vijesti
DOSTA JE NETOČNIH INFORMACIJA O ZDRAVSTVENOM ODGOJU!
Organizacije civilnoga društva pozdravljaju uvođenje Zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole kao i sadržaj kurikuluma koji je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Zdravstveni odgoj utemeljen na znanstveno provjerenim informacijama koji promiče odgovorno ponašanje, poštivanje i zaštitu ljudskih prava te suzbijanje svih vrsta diskriminacije, utječući na cjelokupan razvoj djece i mladih, nužan je iskorak u procesu stvaranja modernog obrazovnog sustava. Zdravstveni odgoj treba provoditi na način koji potiče osjećaj sigurnosti, povjerenja, odgovornosti, (samo)poštovanja i poštivanja drugih i drugačijih - što su i ishodi učenja predviđeni Kurikulumom.
U posljednje vrijeme svjedočimo mnoštvu dezinformacija te paušalnih ocjena i interpretacija vezanih uz zdravstveni odgoj koje mogu utjecati na stvaranje pogrešnog dojma. S ciljem informiranja cjelokupne javnosti mreža organizacija civilnog društva želi ovim putem naglasiti nekoliko bitnih aspekata u svrhu jasnijeg shvaćanja važnosti Zdravstvenog odgoja:
• Kurikulum Zdravstvenog odgoja predviđa 4 temeljne cjeline: Živjeti zdravo, Prevencija nasilničkog ponašanja, Prevencija ovisnosti te Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje. U okviru Zdravstvenog odgoja cjelina Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje odnosi se na petinu sadržaja u osnovnoj školi i trećinu u srednjoj školi što ukazuje na veću zastupljenost sadržaja vezanih uz zdravlje, prevenciju nasilničkog ponašanja i prevenciju ovisnosti u cijelom programu.
• Pravobraniteljica za djecu, u svom mišljenju o zdravstvenom odgoju (Preporuka od 26. siječnja 2007.), ističe kako dijete ne smije biti uskraćeno za zdravstveni odgoj i obrazovanje jer je time uskraćeno u obrazovnim pravima, pravima sudjelovanja, zaštitnim pravima i, dugoročno, u pravu na preživljavanje. Kao što roditelji ne daju suglasnost za izvođenje programa hrvatskog jezika ili glazbenog odgoja, tako bi, prema mišljenju Pravobraniteljice, izvođenje programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja trebalo biti obvezno s ciljem postizanja jednakosti odgojno-obrazovnih mogućnosti i sprječavanja odgojno-obrazovne diskriminacije i društvenog marginaliziranja.
• Konvencija o pravima djeteta naglašava odgovornost roditelja za djecu, ali i odgovornost države da štiti i pomaže obiteljima u ispunjavanju njihove ključne uloge u podizanju djece. Najbolji interes djeteta uvijek ima prednost pred svim ostalim interesima (čl.3.).
• Više od 80% mladih i preko 70% njihovih roditelja podupire ideju školskog programa seksualne edukacije (Štulhofer, Jureša i Mamula, 1999; 2000; 2004). Posljednje nacionalno istraživanje mladih o cjelovitoj seksualnoj edukaciji govori da je 83,8% mladih mišljenja kako bi seksualnu edukaciju trebalo uvesti u hrvatske škole (Modrić, Šoh i Štulhofer, 2011). Roditelji smatraju važnom ulogu škole u podučavanju tema koje se nalaze u zdravstvenom odgoju kao što su: osposobljavanje za nenasilnu komunikaciju, razvoj samostalnosti i samopouzdanja, zalaganje za svoja i tuđa prava te razvoj kritičkog mišljenja (Centar za ljudska prava, 2010.). Istraživanje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (veljača 2012.) o stavovima roditelja učenika/ca osnovnih škola o spolnom odgoju njihove djece također pokazuje da su roditelji zainteresirani za spolni odgoj kao dio školskog programa.
• Različita međunarodna istraživanja pokazuju kako spolno prenosive bolesti, neželjene trudnoće, pobačaji i seksualno zlostavljanje postaju značajan javno-zdravstveni problem te je rad na njihovoj prevenciji temeljni preduvjet očuvanja reproduktivnog zdravlja u zrelijoj dobi. Prikupljeni dokazi iz međunarodne prakse pokazuju da mladi kojima je pružena zadovoljavajuća informacija o seksualnim pitanjima naginju spolno odgovornijem ponašanju.
Budući da je proces donošenja kurikuluma bio ubrzan, bez prostora za kvalitetnu javnu raspravu, adekvatnu pripremu nastavnika/ca za provođenje kurikuluma te bez konzultacija s djecom i mladima kao izravnim korisnicima programa, što je kao preporuku istaknula Pravobraniteljica za djecu, pozivamo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Agenciju za odgoj i obrazovanje da se za učinkovitu implementaciju sadržaja usmjere na sljedeće:
1) Osigurati sustavnu podršku nastavnicima/ama kako bi ih se osnažilo za adekvatno provođenje kurikuluma kroz različite oblike stručnog usavršavanja te dostupnosti referenci i literature vezane uz temu, s posebnim naglaskom na pedagoški i metodički rad s učenicima/ama.
2) Organizirati sastanke s roditeljima u školi ili lokalnoj zajednici kako bi se roditelje informiralo o sadržaju i važnosti provođenja programa.
3) Osigurati sustavno praćenje i vrednovanje provedbe kurikuluma Zdravstvenog odgoja prvenstveno kroz dva postojeća mehanizma: Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja i sustav samo-evaluacije škola.
4) Iskoristiti postojeće resurse organizacija civilnoga društva (seminare, edukacijske programe, priručnike, brošure, rezultate istraživanja i sl.) koje više od 15 godina provode različite programe, komplementarne predloženom kurikulumu zdravstvenog odgoja, neposredno s djecom, mladima, roditeljima i nastavnicima/ama, te u partnerstvu s njima osigurati podršku školama i nastavnicima/ama.
Organizacije potpisnice:B.a.B.e., CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Centar za mirovne studije - CMS, Centar za građanske inicijative Poreč, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Domino (Oueer Zagreb), Forum za slobodu odgoja, GONG, Hrvatsko debatno društvo, Iskorak - Centar za prava seksualnih i rodnih manjina, Koalicija udruga u zdravstvu, Koordinacija udruga za djecu, Kuća ljudskih prava, Mirovna grupa Oaza Beli Manastir, Mreža mladih Hrvatske, Projekt građanskih prava Sisak, RODA - Roditelji u akciji, Sjaj - udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama,Srpski demokratski forum, Socijalna politika i uključivanje SPUK, Status M, Transparency International Hrvatska, Udruga Protagora, Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda Cenzura plus, Udruga za samozastupanje, Volonterski centar Zagreb, Zelena akcija i Ženska soba.