Priča jednog dečka

Vjerujte mi, teško je zaviriti u budućnost jer ponekad ne znamo što život nosi. Toliko je pun prekretnica i iznenađenja da naši koraci katkad ne mogu predvidjeti što točno slijedi ispred njih. Zato uvijek krećemo korakom koji će poći za nečim boljim, što će nam na neki način ispuniti dan kako bi nas učinio zadovoljnijima i sretnijima. Koliko god se mi trudili da pronađemo nešto bolje, nećemo naći ništa više nego što je to voljena osoba. Tu možemo pronaći u potpunosti sve, od ljubavi, povjerenja, dijeljenja osjećaja, pažnje, iznenađenja, preko smijeha i suza do boli i radosti. Zašto to spominjem? Zato što sam se uvjerio da to zaista postoji s osobom koja je bila dio mene, s kojom sam sve to zajednički prošao i nezaboravne dane s njom dijelio. Od svih mojih veza ova je ostala zabilježena duboko u mom srcu. Danas je ostao ožiljak koji polako, ali sigurno zacjeljuje.

Evo, ukratko kako je to bilo. Hodali smo dosta dugo i kroz našu vezu prolazile su oluje manjih i nešto većih kušnji, najviše od strane najbližih prijatelja. Kroz njih smo zajednički s lakoćom prolazili jer naša veza je bila kao mala tvrđava koju ništa nije moglo srušiti. Da, ta mala tvrđava za koju smo vjerovali da je najčvršća i neuništiva, ipak je popustila svoje temelje kada smo se najmanje nadali. Zašto? Utjecaj društva ili film: "Lijepo je bilo dok je trajalo"??? Ništa od toga. Problem je bio u meni. Po završetku srednje škole odlučio sam nastaviti školovanje. To je značilo da ostavljam svoj dio srca ili ga jednostavno zaleđujem za koje 3 - 4 godine. Ne znam da li bi izdržali toliko dugo u tom zaleđenom stadiju kada smo naviknuli viđati se svakodnevno. Taj problem koji nas je toliko slomio trebao je imati i sretan završetak, ove godine nisam uspio, ali za vezu je bilo prekasno. Bila je uvjerena da ću proći na testovima i jednostavno se povukla iz mog života. Budući da nismo živjeli u istom gradu, tu je i nikako nisam više viđao. Izlazio sam gotovo svaku večer s nadom da ću je opet vidjeti, ali uzalud. Nisam ni slutio da će se toliko povući. Za to vrijeme u moj život pokucala je jedna simpatična djevojka. U meni je čini se sve vidjela. Bio sam joj kao svjetlo i čvrsti oslonac u njezinom životu. Dala mi je svoje srce, ali ja nisam znao cijeniti tu njezinu toplinu i dobrotu, jer iz dana u dan u mislima mi se vrtio onaj stari isti film na moju bivšu ljubav i kako nam je bilo lijepo dok smo bili skupa. Nakon 7 mj. ipak sam ugledao svoj dio srca kojeg sam htio ponovno spojiti. Ali sada je stajala između nas ta nova djevojka. Pitala me samo jesam li sretan s njom? Čvrsto sam bio siguran da mi se želi vratiti, ali mi jednostavno nije dopuštala. U njenim očima vidio sam iste one stare suze, ali ovaj put nisam prepoznao jesu li radosnice ili žalosnice. Moram priznati zavolio sam svoju novu djevojku, ali sam bio spreman izgubiti je za staru. Vratila se moja stara ljubav, ali i onaj stari problem koji me nije zaobišao. Bliži se 7. mjesec i oni nesretni testovi, zato nisam htio ništa više poduzimati. Prepustit ću se samo vremenu jer će jedino ono pokazati svoj izbor i kakvim ćemo vodama dalje ploviti.

Mario