Osobno iskustvo nasilja u vezi

Ovoj je pismo jedne naše čitateljice koja je vidjevši web stranicu SeZaM odlučila podijeliti s nama i vama svoje iskustvo nasilja u vezi. Evo njene priče!

Kad sam upoznala mog bivšeg zaručnika imala sam 17 godina, on je tada imao 26 godina. Tek sam završavala srednju školu i birala budući fakultet. On je radio kao profesionalni vozač. S obzirom na višak vremena pronašla sam posao u jednom lokalu koji je držao naš kućni prijatelj. Tamo sam upoznala Njega. Iz dana u dan sve je bilo lijepo, razgovori, šetnje, kave...s  njim mi je u to vrijeme bilo lijepo. Bilo mi je lijepo jer ga još nisam dovoljno poznavala i očito nisam znala kakav je on. Vrijeme je prolazilo i otišla sam na fakultet daleko od kuće. Na fakultetu sam bila odlična studentica i jedna od najboljih u generaciji. On je i dalje radio na istom poslu s malom plaćom. Svi su govorili da sam ja predobra za njega ali nisam im vjerovala. Vjerovala sam da je on za mene, da je to osoba koja će se posvetiti samo meni...i prevarila sam se! 

Vrijeme je opet prolazilo i on je počeo imati izljeve ljubomore zbog mojih odlazaka na predavanja, na povremene kave s kolegicama s fakulteta, na odlaske na studentska putovanja i sve slično tome. Tjednima mi je prijetio kako će me ostaviti zbog toga i kako moram odlučiti želim li ja njega ili svoj tadašnji život. Govorio mi je kako imam puno mana i kako nisam Bog zna šta, jer tko bi mene htio?!?!? I ako me on ostavi kako će se pobrinuti da mi uništi život, kako on ima toliko veza da nikad ne ću imati mira i da ću se pokajati... Tad sam imala 18 godina i mislila sam kako je to lijepo što se on toliko brine za mene a nisam shvaćala da me zapravo psihički ubija. Svaki dan sve više. Kad bi mi bilo teško on bi kao razgovarao sa mnom a zapravo bi gledao tv, čitao vijesti na internetu ili radio nešto treće. U društvu mu je bilo lijepo jer su svi govorili kako ima divnu djevojku. I tako sam ja očito postala njegova cura za pokazivanje. S vremena na vrijeme znao je napraviti nešto a bi se ja osjećala bolje i kako bi mi pokazao kako on mene voli. Na kraju me toliko uvjerio da moj život nije za mene i da je vrijeme da ostavim fakultet i dođem živjeti s njim. S mojih 18 godina, potpuno nepromišljeno i bez znanja ikoga osim mene i Njegovih, spremila sam se, ostavila sve i došla početi novi život s, kako je on tvrdio, najboljim muškarcem za mene. Od dana kad smo počeli živjeti skupa morala sam raditi. On mi je pronašao posao kako bi mogao kontrolirati kako se ponašam i što radim, čak i koliko zarađujem. A veći dio moje plaće uvijek bi odlazio na neke njegove dugove. On je jako puno pio. Svaki dan bi došao kući s posla pijan. U početku sam prelazila preko toga ali onda mi je počelo smetati što sve moram sama...On nije bio od nikakve pomoći. Ostala sam sama, povukla sam se od svih jer nisam htjela slušati kako ljudi pričaju loše o njemu jer ipak tada sam mislila da je on čovjek bez kojeg ne bi mogla. Ali mogu! Sada znam da mogu...

Svaki dan je sve više pio, nije se više tuširao, kupao, sređivao. Legao bi pokraj mene onako prljav i znojan. Plakala sam skoro svaku noć a on bi rekao kako sam ja "mamina maza" i nemam pojma o životu. Umjesto da mi je bio podrška i da je razgovarao sa mnom. Seks s njim je posao noćna mora. Toliko užasan da bi ja plakala kad sam to morala raditi a onda bi on rekao da mu ja ne trebam ako mora ići kod ljubavnice po ono što ima kod kuće. I tako sam saznala i da ima ljubavnicu. Pokušala sam smireno razgovarati s njime, ali on je bio previše ljut na mene jer sam inzistirala da prekine svaki kontakt sa svojom ljubavnicom. Tada mi je opsovao mamu a nakon toga me izudarao. Udarao me je dok nisam pobjegla iz sobe u hodnik. Spavala sam tu noć vani na dvorišnoj ljuljački da mu ne budem blizu. Mislila sam da sam zaostala zato jer nisam zvala policiju i jer ga nisam prijavila ali vidim da je ovo ispalo dobro u krajnjem slučaju. Slijedeći dan pokušala sam razgovarati s njime ali on se samo ispričavao i pričao kako on mene voli, kako će mi se iskupiti, itd.

Skupila sam hrabrosti, spremila stvari kad je bio na poslu i inzistirala da me on odveze u kuću mojih roditelja kad završi s poslom. On je htio voditi ljubav taj jedan zadnji puta sa mnom, ja nisam, ali to nije bilo vođenje ljubavi, bilo je to čisto iživljavanje nad mojim tijelom Razišli smo se nakon skoro 4 godine zajedničkog života. Došli smo pred moju kuću, izvadila sam stvari, zatvorila vrata od auta i udahnula. Plakala sam cijelih pola minute. Bilo mi je žao i da boljelo me, ipak nekad davno sam ja tu osobu voljela i u toj osobi vidjela dobro...Ali mi je bilo drago što je gotovo.

Sada znam da ja vrijedim, nema toga tko mi ima pravo reći da sam glupa i da ništa ne vrijedim. Svaka osoba vrijedi. Znam da zaslužujem osobu koja će me poštovati i biti tu za mene. Ne princa na bijelom konju, samo pravog muškarca koji će mi biti potpora i koji će uvažavati moje potrebe kao što ću ja njegove. Osoba koja ne će gledati samo sebe već  i mene i koja će me trebati jer me voli. Krenula sam dalje s mojim životom, studiram, putujem, radim... 

Kao što sam rekla voljela bih da cure iz mog iskustva nauče da nije ljubav samo "volim te". Teško je prekrižiti neku osobu ali treba skupiti hrabrosti,jer takva osoba Vas nikad ne bi stavila na prvo mjesto kao što vi stavljate nju.