Mitovi i činjenice o silovanju

Mitovi o silovanju, seksualnom zlostavljanju i nasilju su sveprisutni i uobičajeni. To su netočna uvjerenja i predrasude koje uzrokuju sram i krivnju te otežavaju osobama koje su preživjele seksualno nasilje da progovore ili potraže pomoć jer smatraju da će ih okolina kriviti za preživljeno nasilje ili im neće vjerovati.

Evo nekoliko primjera uobičajenih mitova o silovanju, seksualnom nasilju i zlostavljanju:

 

Mit: Ako je bila pijana, njena je krivnja što je silovana. Trebala se pobrinuti za vlastitu sigurnost.

Činjenica: Svatko ima pravo piti alkohol bez da doživi bilo koji oblik nasilja. Seks sa osobom koja je pijana, drogirana ili bez svijesti je silovanje - a krivnja i odgovornost uvijek je na počinitelju nasilja a ne na žrtvi. 

 

Mit: Žene često lažu da su silovane jer traže pažnju.

Činjenica: Lažne optužbe o silovanju su vrlo rijetke. Većina osoba koje su doživjele silovanje ili seksualno nasilje nikada to ne prijave policiji.  

 

Mit: Ako nije vikala ili se opirala, onda to nije bilo silovanje.

Činjenica: Postoji mnogo razloga zašto osoba ne pruža otpor napadaču. Česta je reakcija u tim situacijama da se žrtva ne može pomaknuti ili progovoriti. Neki počinitelji nasilja koriste manipulacije i prijetnje da bi zastrašili ili kontrolirali žrtvu. Bez obzira da li se žrtva opirala ili ne, ako nije slobodno pristala na seks onda je to silovanje.

 

Mit: Ako si u vezi s nekim onda ti je seks dužnost i tu ne možemo govoriti o silovanju.  

Činjenica: Seksualno nasilje se događa i u vezama. Svatko ima pravo reći „ne“ bilo kada i bilo kojoj seksualnoj aktivnosti a to se odnosi i na seks sa partnerom/partnericom. Pristanak mora biti, svaki puta, dan slobodno. 

 

Mit: Ljudi koji su bili seksualno zlostavljani kao djeca postat će i sami seksualni zlostavljači.

Činjenica: Velika većina osoba koje su bile zlostavljane kao djeca nikada ne postanu počinitelji seksualnog nasilja. 

 

Mit: Žene ne bi trebale noću same izlaziti jer postoji mogućnost da budu silovane. 

Činjenica: Samo jedno od 10 silovanja počinjeno je od strane“ nepoznatih osoba“. Ostatak počine osobe koje su bliske i poznate žrtvi- prijatelj, susjed, kolega, partner ili član obitelji. Silovanje se događa u domu žrtve, na radnom mjestu i drugim mjestima gdje se žrtva ranije osjećala sigurno. Rizik silovanja od strane nepoznate osobe ne smije biti izgovor da se žene ograničava u onome što smiju činiti.  

 

Mit: Žene provociraju muškarce da ih siluju jer nose zavodljivu odjeću i flertuju s njima.

Činjenica: Nije važno što žena ima obučeno ili kako se ponaša – ako nije pristala na seks onda je to silovanje. Jedino je počinitelj nasilja odgovoran za silovanje. 

 

Mit: Jednom kad se muškarac seksualno uzbudi, ne može si pomoći i mora imati seks.

Činjenica: Muškarci mogu kontrolirati svoj seksualni nagon jednako kao što to mogu i žene. Silovanje je čin nasilja i kontrole a ne zadovoljenja seksualne želje. Ne postoji opravdanje za silovanje.

 

Mit: Kada se radi o seksu, djevojke i žene šalju pomiješane signale. Ponekad se prave teško osvojive pa kažu „ne“ kad zapravo misle „da“.

Činjenica: Svatko ima pravo reći „ne“ i predomisliti se u bilo kojem trenutku seksualnog kontakta. Ako druga osoba ne želi stati s onim što čini onda je to seksualno nasilje. Kada se radi o seksu, potrebno je provjeriti s partnericom/partnerom da li to želi i dobiti pristanak, poštovati njihove želje i vjerovati onome što kažu da žele. 

 

Mit: Muškarci ne mogu biti silovani.

Činjenica: Muškarci mogu biti silovani i seksualno zlostavljani. U najvećem broju slučajeva muškarce seksualno zlostavljaju drugi muškarci.

 

Mit: Muškarac koji seksualno zlostavlja dugog muškarca je gay.

Činjenica: Muškarci koji seksualno zlostavljaju druge muškarce su uglavnom heteroseksualni i mogu biti u vezi sa ženom. Kod seksualnog nasilja radi se o upotrebi moći i kontrole a ne o seksualnoj privlačnosti.

Izvor: Rape Crisis England & Wales; The Sexual Assault Resource Centre