Istraživanje o nasilju u adolescentskim vezama 2007

CESI je krajem 2006. i početkom 2007. proveo drugo po redu istraživanje o nasilju u adolescentskim vezama. U odnosu na akcijsko istraživanje provedeno 2004. godine, ovo istraživanje je opširnije s obzirom na cilj istraživanja.   Cilj istraživanja bio je dobiti uvide u učestalost, oblike, motivaciju, razloge i posljedice nasilja u adolescentskim vezama, dokumentirati značenja koja mladi pripisuju nasilju u vezama, te istražiti moguće značajke rizika za sklonost doživljavanju i činjenju nasilnog ponašanja u partnerskoj vezi. Svrha istraživanja bila je bolje razumijevanje potreba i problema mladih vezanih uz pitanja nasilja u vezama, kreiranje što kvalitetnijih edukacijsko–preventivnih programa, te korištenje rezultata prilikom osmišljavanja kampanje za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja.

Istraživanje je provedeno kao dio Nacionalne kampanje za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja pod nazivom 'Šutnja nije zlato' koju CESI provodi u partnerstvu sa Otvorenom medijskom grupacijom (OMG). Kampanja je pokrenuta u svrhu osvještavanja mladih i prevencije rodno uvjetovanog nasilja. Ciljevi kampanje su razvijanje svijesti o potrebi uklanjanja rodnih stereotipa i ostalih uzroka rodno uvjetovanog nasilja kod mladih, razvijanje svijest o odgovornosti mladih koji će u budućnosti aktivno sudjelovati u donošenju društvenih odluka u području rodne ravnopravnosti, te promicanje vrednote rodne ravnopravnosti u stavovima i ponašanju mladih.

REZULTATI

U istraživanju je sudjelovalo 1014 učenica i učenika trećih i četvrtih razreda iz 42 srednje škole u Republici Hrvatskoj.

Nasilje kao ozbiljan problem

Većina mladih u dobi od 16 do 19 godina koja je sudjelovala u istraživanju već ima iskustvo veze i mnogi smatraju da je nasilje u vezama ozbiljan problem među adolescentima/adolescenticama. Za neke od njih, saznanje o postojanju nasilja u partnerskim vezama dio je njihovih svakodnevnih interakcija i socijalnih mreža: otprilike trećina mladih druži se s vršnjačkom grupom u kojoj se nalaze i osobe u nasilnoj vezi, a svaka peta mlada osoba izjavila je da direktno poznaje neku/nekoga u nasilnoj vezi.

Iskustva nasilja

S obzirom na vlastita iskustva, više od dvije trećine mladih izjavilo je da je doživjelo da se osoba s kojom su u vezi prema njima nasilno ponašala, a nešto manje od polovice ispitanika/ispitanica izjavilo je da se u vezi barem jednom agresivno ponašalo prema partneru/partnerici. Rezultati općenito pokazuju da učestalost nasilja u adolescentskim vezama varira u odnosu na vrstu nasilnog ponašanja. Uočeni obrasci ukazuju na najveću prisutnost nasilnih ponašanja kojima se nastoji dominirati i kontrolirati osobu u vezi –  npr. izrazita ljubomora, posesivnost, kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene. Seksualno nasilje i fizička agresija u vezama mladih prisutni su u manjem obimu.

Izrazito ljubomorno ponašanje partnera/partnerice iskustvo je koje je obilježilo vezu više od polovice ispitanika/ispitanica. Također, četvrtina mladih doživjela je ponašanja motivirana ljubomorom koja su instrumentalna za uspostavljanje i održavanje kontrole i dominacije u vezi. Indikativno je da takve oblike ponašanja mladi u velikoj mjeri ne prepoznaju kao nasilje, dok neki mladi ne prepoznaju ni oblike seksualnog i fizičkog nasilja. Neosviještenost i neprepoznavanje nasilja, kao i mišljenje da su određeni oblici nasilnog ponašanja 'normalni' dio svake veze može dovesti do toga da mladi i dalje toleriraju rizične, nasilne veze i da ne nalaze dovoljno razloga za prekid. Dok je ljubomora najčešće prepoznati razlog za nasilje u vezama mladih, istovremeno veliki broj adolescenata i adolescentica smatra da je ljubomorno ponašanje način pokazivanja ljubavi, a ne oblik kontrole i dominacije u vezi. Uz ljubomoru, mladi su često prema partneru ili partnerici bili nasilni i zbog straha od prekida veze, a nasilno ponašanje motivirano je i 'provokacijom' od strane partnera ili partnerice, kao i komunikacijskim nesporazumima i problemima.

Identificirani faktori rizika povezani sa sklonošću nasilnom ponašanju, ali i sa sklonošću viktimizaciji s obzirom na emocionalno/psihološko zlostavljanje u vezi uključuju sljedeće značajke: niže samopoštovanje, češću konzumaciju alkohola, svjedočenje/iskustvo obiteljskog nasilja, prihvaćanje tradicionalnih rodnih stereotipa, permisivne stavove prema upotrebi nasilja, komunikacijske probleme u vezi, te utjecaj vršnjačke grupe i medijskih slika i poruka. Također je bitno istaknuti podatak da je za polovicu mladih nasilje u vezi uzajamno, tj. da su doživjeli neki oblik nasilja u vezi, ali da su i sami bili nasilni prema partneru/partnerici.

Razlike između mladića i djevojaka

S obzirom na spolnu/rodnu dimenziju problema, djevojke su, u odnosu na mladiće, statistički značajno sklonije doživljavati i činiti emocionalne/psihološke oblike zlostavljanja, dok mladići, statistički značajno, više koriste oblike seksualnog zlostavljanja prema osobi s kojom su u vezi. Mladići, također, statistički značajno više zastupaju tradicionalne i seksističke stavove o rodnim ulogama, kao i stavove koji opravdavaju upotrebu nasilja u određenim situacijama, te su skloniji ne prepoznavati određena ponašanja kao zlostavljanje.

I mladići i djevojke doživljavaju nasilna ponašanja u vezama, ali osjećaji i reakcije koje ispitanice i ispitanici navode kao posljedice partnerskog nasilja pokazuju da nasilje u vezama mladih nije rodno neutralan problem. Posljedice doživljenog nasilja kod djevojaka su znatno negativnije i ozbiljnije. Kod djevojaka, doživljeno nasilno ponašanje u vezi u znatno većoj mjeri rezultira osjećajima povrijeđenosti, tuge, nesigurnosti, nelagode, straha, srama i krivnje. Mladići u znatno većoj mjeri nakon doživljenog zlostavljanja u vezi ostaju neuznemireni, ravnodušni, te izjavljuju da im je nasilna situacija bila smiješna.

Traženje pomoći

Strah, sram, neosviještenost, nepovjerenje, te nedostatak relevantnih informacija i resursa razlozi su zbog kojih mladi problem nasilja u vezi uglavnom nastoje riješiti sami oslanjajući se na vlastite vještine i sposobnosti za eventualni prekid takve veze, te se najčešće ne odlučuju prijaviti nasilje nekoj odrasloj osobi, ni potražiti pomoć i savjet izvan grupe bliskih prijatelja i prijateljica. Razmatrajući reakcije na zamišljenu situaciju fizički nasilne veze izuzetno bi malo adolescenata i adolescentica odlučilo kontaktirati relevantne osobe i institucije/organizacije te prijaviti doživljeno nasilje i zatražiti odgovarajuću pomoć i podršku.

Preporuke

Otprilike tri četvrtine učenica i učenika izjavilo je da u njihovim školama ne postoje programi i aktivnosti koje se bave prevencijom nasilja u adolescentskim vezama. Podaci istraživanja ukazuju na sljedeće potrebe u edukacijsko-preventivnom radu na problemu nasilja u adolescentskim vezama: prepoznavanje i osvještavanje psiholoških/emocionalnih oblika nasilja i prvih znakova nasilne veze; promjena stavova o nasilju i rodnim stereotipima; osvještavanje mitova o nasilju; razumijevanje dinamike moći i kontrole u vezama; razvijanje i jačanje samopoštovanja i samopouzdanja, komunikacijskih vještina, te vještina pregovaranja i rješavanja sukoba kao aspekata kvalitetnih i ne-nasilnih veza; poticanje i osvještavanje pitanja spolne/rodne ravnopravnosti i prava na život bez nasilja, kao osnovnih ljudskih prava; osvještavanje utjecaja vršnjačke grupe i utjecaja medija; dodatno educiranje svih uključenih aktera; anonimnost, povjerljivost i stručnost; ohrabrivanje, savjetovanje i davanje podrške i zaštite žrtvama; informiranje o postojećim mehanizmima i resursima za prijavljivanje nasilja; te psihološko-socijalni rad sa nasilnim osobama.

Rezultati istraživanja su publiciraniu izvještaju pod naslovom NASILJE NE PROLAZI SAMO OD SEBE – izvještaj o istraživanju rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama u Republici Hrvatskoj.