Što znači biti mladić/muškarac?

 

Maskuliniteti

Učenje o tome što znači biti dječak započinje od najranijeg djetinjstva kada dječaci dobivaju snažne i jasne poruke o tome što muškarci i žene smiju ili ne smiju činiti.  Maskulinitet se odnosi na društveno konstruiran identitet muškarca, odnosno predstavlja društvena očekivanja o tome kako biti dječak, mladić ili muškarac. Značajan utjecaj na izgradnju maskuliniteta ima obitelj, škola, radno mjesto te seksualni odnosi (uključujući brak).

Društvo pretpostavlja da postoji samo jedan način na koji se može biti muškarac pa se tako često spominju "pravi muškarci". Pravi maskulinitet povezuje se sa muškim tijelom. Tijelo se povezuje sa onim što muškarci čine (ili ne čine) pa tako možemo čuti npr. da su muškarci agresivniji nego žene, da je silovanje rezultat teško kontrolirajuće požude ili pak da se muškarci ne brinu oko novorođenčadi, te da je homoseksualnost  neprirodna i zbog toga prisutna samo kod perverzne manjine. Ovi stavovi dio su suvremene rodne ideologije prisutni i u našem društvu. Nalazi studija koje su proučavale svjetska društva i kulture su vrlo različiti i historijska raznovrsnost što se tiče kategorije roda je ogromna. Na primjer, postoje kulture i historijski periodi gdje ne postoji silovanje ili je ono vrlo rijetko; gdje je homoseksualno ponašanje praksa većine (u određenom životnom periodu); gdje majke ne dominiraju u odgoju djece (već ta dužnost pripada starijima, drugoj djeci ili slugama) i gdje nije prihvatljivo (normalno) da su muškarci agresivni.  

Ne postoji samo jedna vrsta maskuliniteta, nešto što zovemo jedinstvena "muška uloga" već se pod tim podrazumijevaju različite vrste maskuliniteta tj. različiti načini kako netko može biti muškarac i izražavati svoju mušku ulogu. Hegemonijski maskulinitet je vjerojatno najčešći obrazac maskuliniteta koji zahtijeva od muškaraca da budu fizički jaki i (hetero)seksualno uspješni, da preuzimaju rizike, donose odluke, financijski brinu o obitelji te da budu čvrsti i neranjivi, i ne pokazuju emocije. Ove karakteristike se još nazivaju i rodnim normama – društveno prihvaćenim idejama o tome što znači biti muškarac u društvu. Konvencionalne rodne norme za dječake i mladiće, kao ove ranije spomenute, nazivamo dominantnim ili hegemonijskim maskulinitetom. Hegemonijski maskulinitet ne prevladava statistički u populaciji muškaraca. Vrlo je vjerojatno da samo manjina muškaraca može udovoljiti zahtjevima hegemonijskog maskuliniteta, međutim on predstavlja normu, ono čemu bi svi muškarci trebali težiti i što bi trebali postići.  Samo usvajanje ovih normi od strane muškaraca nije dovoljno, one moraju biti svakodnevno iskazivane u stavovima i ponašanju muškaraca da bi demonstrirali i dokazali njihovu muškost. Za mnoge muškarce postoji jaz između dominantnog modela maskuliniteta u društvu i realnosti u kojoj žive te mogućnostima koje im se nude. Ovo se posebno odnosi na mlade muškarce niskih prihoda i slabog obrazovanja ili na muškarce koji imaju seksualne odnose s muškarcima. Ovi maskuliniteti se nazivaju subordinirani maskuliniteti. To su npr. gay muškarci, zatim pripadnici etničkih/nacionalnih manjina ili drugih eksploatiranih grupa ili onih koji doživljavaju opresiju u nekom društvu. Biti pravi muškarac znači biti seksualno uspješan kod žena što npr. gay muškarci nisu i ne mogu biti, isto tako muškarci radničke klase i niskog stupnja obrazovanja ne mogu "uspješno" financijski brinuti o obitelji i stoga se ove vrste maskuliniteta i nazivaju subordiniranim maskulinitetima.  Baš zato što ne spadaju u kategoriju "pravih", "muževnih" muškaraca subordinirani maskuliniteti, odnosno gay muškarci i pripadnici nacionalnih/etničkih manjina, društvo može nazivati imenima poput "pičkice", "slabići", "mlakonje", dakle onim imenima kojima se želi naglasiti da je muškarac sličniji ženama nego "pravim" muškarcima.

Zapravo, niti jedan muškarac ne može tokom čitavog života ispunjavati zahtjeve hegemonijskog maskuliniteta. Tokom života, moć koju muškarac posjeduje fluktuira i često ovisi o njegovoj klasi, socioekonomskom položaju, seksualnoj orijentaciji, etnicitetu, rasi, obrazovanju i različitim drugim faktorima. Muškarci mogu iskusiti istovremeno i moć i nemoć – primjerice, mogu imati osjećaj nemoći u odnosu na svog poslodavca ali istovremeno osjećati nadmoć nad vlastitom sestrom, djevojkom ili ženom. Maskulinitet nije samo vezan uz pojedince već također postoji i izvan svakog individualnog muškarca prisutan u kulturi i različitim društvenim institucijama. 

Odrastanje

Dječake se odgaja da budu nezavisni, neustrašivi, da se oslanjaju na sebe i svoje snage, da ne pokazuju osjećaje i ne traže pomoć kada im je potrebna. Međutim, istraživanja pokazuju da se mladići, jednako kao i djevojke, suočavaju sa stresom pogotovo u doba adolescencije ali taj stres može biti potisnut jer su odgajani tako da potiskuju svoje emocije i ne traže pomoć. Također dječake se ohrabruje da se igraju sa "muškim" igračkama (autima, pištoljima, loptom) i muških igara (rata ili nogometa). Ako dječak ne pokazuje interes za ove aktivnosti i zanima ga, na primjer, ples može doživjeti osudu okoline i pokušaje da ga se nasilno vrati u okvire njegove muške uloge. Dobar primjer za to je film Billy Elliot, gdje istoimeni dječak iz radničke sredine koja je izrazito macho orijentirana pokušava ostvariti svoju ljubav prema plesu i postati plesač. 

Škola

U obrazovnom sustavu je na simboličkoj razini primjetan utjecaj roda na znanje time što je znanje rodno određeno. Određena područja školskog kurikuluma su definirana kao muška (tj. maskulina) kao npr. matematika, fizika, kemija, tehnički odgoj dok su druga definirana kao ženska (tj. feminina) kao npr. književnost, glazba, umjetnost, jezici. Dječake se potiče i ohrabruje da budu dobri u prirodnim znanostima a za djevojke je prikladnije bavljenje društvenim znanostima. Odskakanje od norme predstavlja djevojka koja je dobra u tehničkom odgoju ili dječak koji je zainteresiran za umjetnost. Škole stvaraju institucionalnu definiciju maskuliniteta. Učenici, samim time što provode određeno vrijeme u školi, dio su tog maskuliniteta koji škola proizvodi. Ideologija koja promovira rodne razlike vrši pritisak na dečke da joj se prilagode. Problem discipline u školi najčešće se veže uz dječake i mladiće jednako kao i nasilno ponašanje u školi te slabiji obrazovni uspjeh. Američke studije školske djece pokazuju kako dječaci često koriste homofobne nazive poput "peder" kako bi zadirkivali i vrijeđali druge dječake koji nisu "pravi" muškarci odnosno ne ponašaju se u skladu sa zahtjevima hegemonijskog maskuliniteta. Smatra se neprihvatljivim previše fizičkog kontakta sa drugim dječacima, "ženskasto" ponašanje ili držanje, ili pak slab uspjeh i nedostatak vještine u fizičkim aktivnostima.

Vršnjačka grupa

Vršnjačka grupa ima svoj vlastiti rodni poredak. Heteroseksualna ljubavna veza je dominantan obrazac rodnih odnosa koji su prisutni negdje od srednje škole. Heteroseksualna ljubavna veza definira maskulinitet tako što jasno razgraničuje mušku i žensku ulogu. Proizvodi i hijerarhiju maskuliniteta budući da su najuspješniji oni sa što više heteroseksualnih uspjeha jer je to izvor prestiža u vršnjačkoj grupi. Vršnjačka grupa, a ne pojedinci, postavlja definicije maskuliniteta i rodnih odnosa, tj. što znači biti uspješan mladić i kako se ponašati prema djevojkama. Mladiće se odgaja da vjeruju da polažu seksualna prava na djevojke dok se djevojke istovremeno odgaja da prihvate mušku kontrolu i donošenje odluka u seksualnosti. Mladići koji se ne ponašaju u skladu sa prevladavajućim normama maskuliniteta postaju žrtve zlostavljanja i homofobije. Često je prisutna predrasuda kako sportski tipovi ne mogu biti homoseksualci ili kako su tihi i inteligentni mladići skloni homoseksualnosti.

Seksualnost

 U doba adolescencije kada započinju sa seksualnim aktivnostima, mladići uglavnom doživljavaju djevojke kao seksualne objekte. Usmjereni su više na vlastitu izvedbu u seksu a ne toliko na partneričin užitak, a mogu koristiti  pritisak i silu ne bi li ostvarili seks s djevojkom. Djevojke su pak socijalizirane na način da prihvaćaju mušku kontrolu i  donošenje odluka u seksualnosti. Konzumacija alkohola i droga često prate rana seksualna iskustva mladića pridonoseći time ne korištenju kontracepcije čime se povećava rizik zaraze od spolno prenosivih infekcija i neželjenih trudnoća. Mladići se često pretvaraju da znaju sve o seksu. Ovakav stav i ponašanje može zamaskirati činjenicu da mladićima fale informacije o tijelu i seksualnosti. Briga oko seksualnosti i reproduktivnog zdravlja ostaje briga i odgovornost djevojke. Mladići često prepuštaju djevojkama da se pobrinu oko kontracepcije.   

Sport

Sport je postao glavna i vodeća odrednica maskuliniteta u masovnoj kulturi. Sport ističe i daje prednost muškim heteroseksualnim tijelima. Veća sportska srčanost, snaga i sposobnost muškaraca poslužila je kao simbolički dokaz muške superiornosti. Timski sportovi se smatraju prikladnijim za muškarce a individualni sportovi koji naglašavaju gracioznost vežu se uz žene. Muški timski sportovi poput nogometa, često uključuju nadvladavanje protivničke obrane i kontrolu igre na terenu. "Ženski sportovi" poput gimnastike ili umjetničkog klizanja odnose se na jednu osobu koja postiže individualni rezultat koji teoretski ne ovisi o akcijama drugih sudionika. Muškarci koji se bave sportovima koji se ne smatraju "muškim sportovima", poput umjetničkog klizanja ne zadovoljavaju norme hegemonijskog maskuliniteta jer baš zbog izbora sporta mogu biti smatrani manje muževnim (maskulinim). Marginalizacija i stigmatizacija HIV pozitivnih muškaraca očito nije slučaj sa uspješnim heteroseksualnim sportašima. Earvin "Magic" Johnson, proslavljeni košarkaš američke NBA lige objavio je 1991. godine da je zaražen virusom HIV-a, međutim, on nije bio stigmatiziran radi javnog priznanja bolesti. Američki mediji su jednoglasno stvorili sliku proslavljenog košarkaša kao heroja koji se hrabro bori sa opasnim virusom i bolešću koju obavija strah i stigma. Mediji su bili spremni ukloniti stigmu koju nosi HIV/AIDS kada se radilo o velikoj sportskoj zvijezdi koji je ujedno i heteroseksualac što je izuzetno bitno kada se radi o sportašu. Magic Johnson imao je seksualne odnose sa stotinama žena ali njegova "promiskuitetnost" nije smatrana njegovom odgovornošću ili rizikom već su za to bile okrivljavane agresivne obožavateljice koje su ga opsjedale.  

Neravnopravnost

Muško nasilje oduzima moć ženama i glavna je odrednica rodne neravnopravnosti te direktna posljedica neravnopravnih odnosa između muškaraca i žena. Nasilje je najčešći odgovor kada su muški identiteti ugroženi. Žene, gay muškarci, muškarci druge rase ili pripadnici etničkih skupina predstavljaju prijetnju hegemonijskom maskulinitetu  (koji čine najčešće bijelci i heteroseksualci). Često se kao jedna od glavnih rodnih razlika navodi "prirodna agresija" muškaraca. Međutim, nasilje je naučeno ponašanje i to socijalizacijom dječaka/mladića koje ima za cilj uspostavljanje kontrole i dominacije.

Jedno od značajnih postignuća feminističkog učenja bilo je prepoznavanje i imenovanje veze između muškaraca, roda i moći nazivajući je patrijarhatom. I u privatnoj i u javnoj sferi, patrijarhat se odnosi na institucionalizaciju muške moći nad ženama unutar ekonomije, političkog sustava, kućanstva i heteroseksualnih odnosa. Muškarci imaju koristi od patrijarhata, oni su na dobitku (koji se naziva i "patrijarhalna dividenda") ali ovisno o vlastitoj ekonomskoj klasi, društvenom statusu, rasi, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji i dobi. Međutim, unatoč patrijarhalnoj dividendi koja donosi dobit muškarcima, postoje muškarci koji imaju jako malo moći u odnosu na elitu (koju čine i žene i muškarci) koja posjeduje političku i ekonomsku moć. Gledano općenito, muškarci kao grupa imaju više moći u društvu nego žene ali i tu postoje razlike među samim muškarcima jer neki od njih, ovisno o svom društvenom statusu, imaju ipak manje moći.

Promjene

Dualitet maskulino/feminino počiva na i podržava čitav niz dualiteta koji se temelje na "snažnom i moćnom muškarcu" i "slaboj i nemoćnoj ženi" a to su: čvrsto/slabo, aktivno/pasivno, produktivno/reproduktivno, ratnik/njegovateljica. Ovakve asocijacije koje se vežu za točno određeni spol olakšavaju muškarcima, istovremeno otežavajući ženama, pristup i kontrolu nad političkom, kulturnom i ekonomskom moći. Ako želimo postići rodnu ravnopravnost važno je dekonstruirati ovu "prirodnu" vezu između muškaraca i moći i učiniti njihovu rodnu pripadnost nevažnom u procesu stjecanja moći.

Rodni odnosi su većinom bili ili jesu odnosi dominacije muškaraca nad ženama. Promjena rodnih odnosa zahtijeva mijenjanje međusobnih (interpersonalnih) odnosa između muškaraca i žena jednako kao i društvenog života. To u konačnici može predstavljati veliki problem. Zašto? Zato što generalno gledano heteroseksualni muškarci kao grupa ne doživljavaju opresiju niti su diskriminirani ili u nepovoljnom položaju. Hegemonijski maskulinitet nije stigmatiziran identitet već upravo suprotno, to je identitet koji kultura promovira i veliča. Boriti se za rodno ravnopravno društvo podrazumijeva baviti se pitanjem homofobije, jednakih plaća, rodno uvjetovanog nasilja, itd. Ono što je važno je mijenjanje i preoblikovanje rodnih odnosa. Osvijestiti kod mladića i muškaraca da postoje različiti oblici maskuliniteta i različiti načini kako netko može biti "muško" izvan ovih uskih modela koje nam nudi društvo trebala bi biti glavna uloga obrazovanja. Također, razumljivo je da postoji sumnja da li je moguće da se muškarci i mladići, odnosno maskuliniteti promijene pogotovo stoga što promjena zahtijeva da se muškarci odreknu moći i privilegija. Međutim, postoje dokazi da se maskuliniteti mijenjaju pogotovo pod utjecajem edukativnih intervencija s kojima se započinje u ranoj životnoj dobi. 

Istraživanje maskuliniteta među srednjoškolskom populacijom u Velikoj Britaniji (O'Donnell, Sharpe, 2000*) pokazalo je da su neki mladići shvatili da djevojke ne privlači dominantno ponašanje mladića već da su zainteresirane za osjećajne i pažljive mladiće. Međutim, ova spoznaja nije bila dovoljna da mladiće odvrati od njihovog "macho" stava i ponašanja. Mladići i dalje imaju potrebu da se definiraju kao "ne –ženstveni" odbacujući tako društvene promjene koje djevojke od njih zahtijevaju. Muškarci se ne prilagođavaju promjenama u rodnim odnosima tako brzo kao žene, i njihove reakcije su najčešće obrambene.

Edukativne strategije za rad s dečkima

Maskulinitet kao društveni konstrukt otvara mogućnost promjene. Jedini mogući način jest redefinirati što to znači biti muškarac. Učiniti muškarce svjesnima kategorije roda i načina na koji ona utječe na njihove živote ali i na živote žena predstavlja prvi korak u eliminaciji rodne neravnopravnosti. Društveni pritisak maskuliniteta muškarcima nalaže da se ponašaju u skladu sa određenim maskulinim ulogama koje mogu biti emocionalne, psihološke, društvene i političke prirode (npr. da ne pokazuju emocije, imaju sve pod kontrolom, hranitelji obitelji, kućanske poslove i brigu o djeci prepuštaju ženama, odabiru profesije koje se ne vežu uz brigu o drugima ili obrazovanje već uz profit, moć i utjecaj). Prema nekim autorima tri su glavna cilja u radu s dečkima: pružanje znanja, razvijanje kapaciteta za veze i učenje anti-seksističkog ponašanja. Pod znanjem se misli na informacije o rodu, rodnim identitetima i odnosima. Razvijanje kapaciteta za veze podrazumijeva učenje komunikacijskih vještina, nenasilnog rješavanja sukoba ali također i senzibilizaciju za rodnu ravnopravnost te učenje o rodno uvjetovanom nasilju.  Važan aspekt stereotipne muške rodne uloge u doba adolescencije uključuje seksističku objektifikaciju djevojaka i žena tj. odnošenje prema ženama kao objektima a ne kao ravnopravnim bićima. Mladići koji ne pokazuju seksističko ponašanje su u opasnosti da budu proglašeni "slabićima" i diskriminirani od strane vršnjačke grupe stoga je važno raditi na promjeni i učiti mladiće ponašanju koje je u skladu s rodnom ravnopravnošću.

*Mike O'Donnell & Sue Sharpe: Uncertain Masculinities: Youth, Ethnicity and Class in Contemporary Britain, Routledge, London, 2000.