Spol i rod

Prema definiciji Vijeća Europe rod je "društveno konstruirana definicija muškarca i žene. To je društveno oblikovanje biološkog spola, određeno shvaćanjem zadataka, djelovanja i uloga pripisanih muškarcima i ženama, u društvu, u javnom i privatnom životu. To je kulturološki specifična definicija ženskosti i muškosti, i prema tome je promjenljiva u vremenu i prostoru.

Spol i rod nisu istoznačni pojmovi: spol je biološka činjenica (sva se ljudska bića rađaju kao jedno od dva biološki različita tipa: djevojčica ili dječak – Vijeće Europe, 2009). Rod je, s druge strane, društveni konstrukt; odnosi se na one karakteristike muškaraca i žena koje su društveno određene, za razliku od onih koje su biološki određene. Drugim riječima:

Spol se odnosi na biološke karakteristike koje definiraju muškarce i žene. Rod se odnosi na društveno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje određeno društvo smatra prikladnima za muškarce i žene.

Neki primjeri spolnih obilježja su:

- Djevojke dobivaju menstruaciju, a mladići ne

- Mladići imaju testise, a djevojke ne

- Žene imaju grudi kojima mogu dojiti, a muškarci ne (Svjetska zdravstvena organizacija).

 

Neki primjeri rodnih obilježja su:

- U većini zemalja žene, istog stupnja obrazovanja i za isti posao, zarađuju značajno manje od muškaraca

- U većem dijelu svijeta, žene obavljaju više kućanskih poslova nego muškarci

- U Saudijskoj Arabiji, ženama nije dozvoljena interakcija s muškarcima ili odlazak bilo gdje bez muške pratnje.

 

Rodne uloge se oblikuju kroz socijalizaciju. Danas, „na socijalizaciju ne djeluju samo obitelj, škola i radna okolina, već i mediji, uključujući nove informacijske tehnologije, glazba i filmovi. I tradicionalni, i novi socijalizacijski agensi, služe održavanju i prenošenju rodnih stereotipa“ (Vijeće Europe, 2009)

 

Rodni stereotipi

Od samog rođenja, svaka osoba neprestano prima, od obitelji, škole i zajednice, niz poruka, koje upućuju na to što je „prikladno“ za osobe muškog i ženskog spola. Pomoću ovih poruka stvara se pritisak na osobu da prihvate niz uloga i očekivanja koja proizlaze iz njenog društveno konstruiranog roda. Osim toga, u patrijarhalnim društvima, očekuje se da osoba usvoji vrijednosti koje naglašavaju razlike između muškaraca i žena.

U ovakvim uvjetima, muškarci i žene „zarobljeni“ u svojim rodnim stereotipima prihvaćaju i ispunjavaju nametnute im uloge (primjerice, muškarac mora uvijek biti „pobjednik“, „imati sve pod kontrolom“, biti „agresivan“, nikad ne prihvaćati „Ne“ kao odgovor; dok žena mora biti „osjetljiva“, „pasivna“, „požrtvovna“). Djevojčice i dječaci koji se društveno ne pokoravaju društveno konstruiranim stereotipnim  rodnim očekivanjima obično doživljavaju negativne kritike, zlostavljanje od strane vršnjaka i vršnjakinja, isključivanje i diskriminaciju. Time ih se obeshrabruje od ponašanja na način koji se ne smatra tipičnim za spol osobe, ili uključivanja u takve aktivnosti.

 

Konstrukcija i reprodukcija roda zauzima mjesto i na individualnom i na društvenom nivou. Obje su jednako važne. Individualno, ljudska bića oblikuju rodne uloge i norme kroz svoje aktivnosti i reproduciraju ih sukladno očekivanjima. Postoji rastuća svijest da rod treba uzeti u obzir na političkom i institucionalnom nivou. Rod nije samo društveno konstruirana definicija žena i muškaraca, to je i društveno konstruirana definicija odnosa između spolova. Konstrukcija sadrži nejednak odnos moći s muškom dominacijom i ženskom subordinacijom u većini životnih područja. Muškarci i njihovi zadaci, uloge, ponašanje i vrijednosti koje im se pripisuju, u mnogim aspektima vrednovani su više nego žene i ono što se uz njih veže. Sve se više prepoznaje ta karakteristika društva da je pristrano, pod utjecajem muškog: muška uloga je preuzeta kao norma za društvo kao cjelinu, što se reflektira u politici i strukturama. Politika i strukture često nenamjerno reproduciraju rodnu nejednakost." (A. Lithander: Engendering the Peace Process, Kvinna till Kvinna Foundation, Stockholm, 2000.)

Ukratko, razliku spola i roda možemo svesti na nekoliko točaka:

Rod se razlikuje od spola po tome što nije biološki determiniran

Prema tom razlikovanju spol je povezan uz biologiju, dok su rodni identiteti muškaraca i žena u bilo kojem društvu društveno i psihološki (što znači povijesno i kulturološki) definirani. Biološki i fizički uvjeti (kromosomi, vanjski i unutarnji spolni organi, hormonalni status, sekundarne spolne karakteristike) vode do određenja muškog i ženskog spola. Da bi se odredio rod treba uzeti u obzir društvenu i kulturalnu percepciju muških i ženskih karakteristika i uloga.

 

Mijenja se od kulture do kulture i s ekonomskim, društvenim i političkim kontekstom. Isto tako, mijenja se i kroz vrijeme

Svako društvo koristi spol kao jedan od kriterija za opisivanje roda, ispod te jednostavne početne točke ne postoje dvije kulture koje bi se mogle potpuno složiti u tome po čemu se rodovi razlikuju. Isto tako postoje znatne razlike u rodnim ulogama između kultura. Podjela rada između spolova najbolje je objašnjena rodom, ali budući da je reprodukcija bazirana na univerzalnoj biološkoj razlici između žena i muškaraca, društva to koriste kao osnovu za dodjeljivanje drugih zadataka. Ti zadaci su u određenoj kulturi dodijeljeni prema praktičnosti i prioritetu u određenoj kulturi i određuju mušku i žensku ulogu. Istraživanja različitih kultura su pokazala da zadaci i podjela posla nisu toliko vezani uz spol osoba, i nisu toliko zajedničke jednom spolu u različitim kulturama, već su kulturalno specifične. Rod se isto tako mijenja unutar kultura kroz vrijeme. Kultura nije statičke prirode, već se razvija. Kako društva postaju složenija, uloge koje preuzimaju muškarci i žene nisu više određene samo kulturom, već i društveno političkim i ekonomskim faktorima.

 

Mi učimo rodne uloge, iz toga proizlazi da se mogu mijenjati

Rod je naučen kroz proces socijalizacije i kroz kulturu određenog društva. Djeca uče svoj rod od rođenja. Uče kako se ponašati da bi bili percipirani od drugih, ali i od sebe, kao muškarci i žene. Tijekom života to je poticano od strane njihovih roditelja, učitelja, vršnjaka, njihove kulture i društva. U mnogim kulturama dječaci su poticani pri aktivnostima za koje se smatra da otkrivaju muške crte, a djevojčice pri aktivnostima koje otkrivaju njihove ženske osobine. Djeci se daju različite igračke, tako da djevojčice dobivaju lutke, kolica a dječaci pištolje, automobile. Kroz igru oni uče kojim poslovima ili karijerama mogu težiti.

 

Ljudi koji djeluju izvan svoje rodne uloge mogu doživjeti neodobravanje

Uz svaku rodnu ulogu vežu se određena očekivanja, te su propisane poželjne osobine i ponašanja. Ako osoba izabere neka ponašanja koja nisu u skladu s njezinom rodnom ulogom, vrlo često nailazi na poteškoće i nerazumijevanje sredine. Tako su žene koje se ne žele udati ili imati djecu omalovažavane i nazivane pogrdnim imenima. Muškarci koji su nježni, obavljaju kućanske poslove, posvećeni su obitelji i djeci često dobivaju etiketu papučara i slabića.

 

Važno je uzeti u obzir rodne odnose

Analiza roda ne bavi se samo ulogama i aktivnostima, već i odnosima. U analizama se tako ne postavlja samo pitanje tko što radi, nego i tko donosi odluke, tko izvlači korist, tko koristi resurse, a tko ih kontrolira, te kako ostali čimbenici, npr. zakoni, politike, propisi, utječu na odnose. Muškarci i žene, zbog njihovih različitih rodnih uloga i odgovornosti, imaju različita iskustva i potrebe. I muškarci i žene igraju ulogu u sferi rada i života u zajednici, ali je doprinos žena manji zbog neravnopravnosti koja postoji u društvu. Žene su više uključene u kućne i odgojne, pomagačke aktivnosti od muškaraca.

U sferi seksualnosti, tradicionalni rodni odnosi i neravnopravnost podupiru rizično seksualno ponašanje. Djevojke većinom nemaju kontrolu nad seksualnim odnosom i najčešće dopuštaju mladiću da definira rizičnost njihovog odnosa. Odluku o upotrebi kontracepcije prepuštaju njemu, jer se inzistiranje na zaštiti percipira kao neženstveno, a istovremeno asocira i na seksualnu upućenost i asertivnost što se ne smatra poželjnom ženskom karakteristikom. Pornografski časopisi i filmovi često prikazuju žene kao uvijek spremne i željne seksa, a seksualni odnos kao zadovoljavanje prvenstveno muškarčevih želja i potreba. Mladići koji preuzimaju takve stavove i odnos prema seksu, dovode djevojke u stresnu, neugodnu, a ponekad i opasnu situaciju. TV filmovi i serije također stvaraju dojam da je muškarac taj koji mora započeti i kontrolirati seksualni odnos, a ako je još i grub, žena će se još više uzbuditi. Imaš pravo znati da mladić neće izgubiti ništa od svoje muškosti i poštovanja od strane djevojke ako pokaže nesigurnost prilikom prvog seksualnog odnosa, ili ako prepusti inicijativu djevojci, ili ako sam zatraži da koristi kondom. Na taj način i djevojka se osjeća sigurnijom i može više uživati u seksu, bez toga da se brine o tome da će je mladić uspoređivati s navodnim ostalim djevojkama s kojima je spavao, o tome da li će njemu biti lijepo i da li će ga izvući prije nego što svrši.