Mediji

Mediji nas svakodnevno "bombardiraju" prikazima muškaraca i žena. Poruke koje mediji šalju različite su za žene i za muškarce i oni kreiraju posebne, prepoznatljive, uglavnom stereotipne slike žena i muškaraca.

Žene koje viđamo u medijima su uglavnom mlade, atraktivnog fizičkog izgleda (često s vrlo malo odjeće na sebi) i čini se da su tamo samo u funkciji "uljepšavanja". Muškarci su prikazani kao aktivni, ozbiljni i stiče se dojam da se oni bave jako važnim stvarima. Možete li se sjetiti neke reklame ili pak TV emisije u kojoj je glavni lik žena s viškom kilograma i sasvim prosječnog fizičkog izgleda? 

Kada je britanski modni dizajner Alexander McQueen u, vrlo progresivnom, časopisu "Dazed & Confused" prikazao svoju odjeću na "malo drugačijim" modelima, reakcije su bile različite. Naime manekenke su bile invalidne osobe, osobe sa željeznim protezama na nogama. Ovaj subverzivni potez je vrlo jasno doveo u pitanje stereotip o "top" modelima koje smo navikli gledati u časopisima.

Mediji su samo jedno od sredstava proizvođenja, održavanja i reproduciranja stereotipa o muškarcima i ženama. Mladi ljudi, pogotovo mlade djevojke, osjećaju snažan pritisak medijskih prikaza koji im sugeriraju da je fizički izgled prioritet jednako kao i osvajanje "pravog" muškarca. Glavna tema većine ženskih časopisa je kako da žena uobliči i modelira sebe kako bi udovoljila muškim potrebama i željama. One se trude dostići ideal anoreksične mršavice i pritom strašno pate ako to nisu u stanju. Ne smijemo zaboraviti da su mediji dio jedne ogromne mašinerije koja ima za cilj ostvariti profit aktiviranjem najdubljih, sveprisutnih i općepoznatih tjeskoba, strahova, želja i nadanja ženske populacije.

Slična je situacija i kod časopisa za muškarce. Tu je često najvažniji erotski slikovni prilog obnaženih mladih djevojaka. Izgleda da snažne, hrabre, odvažne i samostalne žene postoje samo u stripovima. Što se tiče seksualnosti, mediji uglavnom EKSPLOATIRAJU seksualnost. Prisjetite se reklama koje gledate na TV, u novinama, na Internetu. Ženske čarape, automobile, i ostale proizvode, prodaje uglavnom žensko tijelo (vrlo često oskudno odjeveno) koje je svedeno na seksualni objekt. Reklame su prepune seksualnih aluzija jer je seksualnost ono što prodaje proizvod.

Pornografija

Na prvi pogled može nam se činiti da svi znamo što je pornografija, ali oko određenja pornografije vode se ogromne diskusije. Jedna šira definicija govori da se slike, tiskani i video materijali koji ne smještaju seksualno ponašanje unutar socijalnog konteksta smatraju pornografskim. Protagonistice / protagonisti nemaju osobnosti, već su svedeni na seksualne objekte i dijelove tijela koji se mogu seksualno iskoristiti. Feministkinje govore o pornografiji kao reprezentaciji na koju utječe rod i odnosi moći. Pornografija je ponižavajući prikaz žena i reflektira nejednake odnose moći gdje obično muškarci imaju moć nad ženama. Američka feministkinja Andrea Dworkin tvrdi da pornografija potiče nasilno ponašanje i kaže: "Pornografija je teorija, silovanje je praksa." Česte su debate između onih koji opisuju pornografiju kao "ispušni ventil" (muškarcima kao najčešćim konzumentima pornografije) i onih koji smatraju da pornografija ima bihevioralni element, odnosno da utječe na odnose/ponašanja među spolovima. Važno je istaknuti da su se definicije pornografije i pornografskog mijenjale tijekom vremena. Ono što se u jednom određenom vremenskom periodu smatra pornografskim, u nekom drugom vremenu može izgubiti to obilježje. Na primjer, 1972. godine premijerno je prikazan film B. Bertoluccia, "Posljednji tango u Parizu" koji je odmah nakon toga zabranjen u Italiji zbog pornografskog efekta. Anonimni seks koji je prikazan u filmu za ono vrijeme je bio šokantan, dok nam se danas takav prikaz može činiti bezazlen.

Isto tako često pitanje koje se postavlja je razlika između erotike i pornografije te pitanja cenzure. Jedan period su se vodile debate oko toga da li je roman D. H. Lawrencea: "Ljubavnik Lady Chatterley" erotika ili pornografija? U doba kada je publiciran, 1928. godine, doživio je cenzuru u Velikoj Britaniji, a kao razlog navedeni su nečuveni i eksplicitni opisi seksualne veze glavnih likova. Razliku između erotike i pornografije je teško definirati. Može se reći da je erotika potencijalno pozitivan, oslobađajući oblik seksualnog izražavanja koji pretpostavlja jednaku moć onoga koji proizvodi, subjekta i konzumenta te slike. Pretpostavlja se da postoji međusobna želja, a ne prisila, za razliku od pornografije koja predstavlja formu opresije.

Još jedna važna stvar vezana uz pornografiju je problem/odnos prikaza (slike, reprezentacije) i realnosti. Ako pornografija svodi žene (djecu, ali i muškarce) na seksualne objekte, svakako prenosi snažnu poruku konzumentima pornografije koja nema veze sa realnošću. Na primjer, mladići koji čitaju porno časopise i gledaju porno filmove (a koji još nisu stupili u seksualne odnose) dobivaju poruku da su žene uvijek spremne na seks i da ga željno iščekuju, odnosno prezentira im se slika "žena objekata" koja nema veze sa stvarnošću. Mnogi muškarci (ali i žene) će potvrditi da ih pornografija seksualno uzbuđuje. Svatko ima pravo na vlastito seksualno uzbuđenje, ali problem nastaje ako je takav materijal nastao na temelju prisile, prinude ili nasilja nad drugom osobom/osobama.