Feminizmi

Žene možemo definirati kao manjinsku grupu u društvu. Kad govorimo o manjini ne mislimo na statističku zastupljenost žena u populaciji, već govorimo o sociološkom značenju pojma manjine. To znači da se radi o grupi s manje društvene moći i privilegija, koja se obično nalazi u nepovoljnijem društvenom položaju.

Feminizam, u našoj kulturi ima izuzetno negativno značenje uz koje se vežu predrasude i stereotipi koji u velikoj mjeri proizlaze iz neznanja i neinformiranosti o tome što feminizam zapravo jest. Feminizam se najčešće izjednačava s njegovom radikalnom strujom pa tu dominiraju stereotipi poput žena koje mrze muškarce i pale grudnjake. Ovi stereotipi nam često zamagljuju razmišljanje, često se zaboravlja činjenica da nije bilo feminističkog pokreta, žene danas, da spomenemo samo neke od feminističkih postignuća, ne bi imale pravo glasa i pravo školovanja na sveučilištima.

Kada govorimo o feminizmu govorimo zapravo o različitim tipovima feminizama, tj. o feminističkim teorijama koje govore o socijalnom svijetu sa stajališta žene. Feminističke teorije postavljaju tri osnovna pitanja: da li su žene bile proučavane u bilo kojoj situaciji? Ako nisu, zašto nisu? Što one zapravo rade, kako pridonose određenoj socijalnoj situaciji?

Posljedice pokušaja da se odgovori na osnovna feministička pitanja – zašto uopće o ženama – bile su revolucionarne. Suvremena znanstvena zajednica dramatično je otkrila da ono što je trebalo biti jedinstveno iskustvo, bio je zapravo poseban izvještaj muških aktera i iskustava. Iako su žene aktivno prisutne u većini socijalnih situacija, znanstvenici, a i sami socijalni akteri bili su slijepi na njihovu prisutnost. Štoviše, uloge žena u većini socijalnih situacija, iako bitne, nisu bile identične ulogama muškaraca u tim istim situacijama. Sve u svemu, njihove su uloge bile različite, manje priznate i podređene ulogama muškaraca. Njihova nevidljivost samo je jedan od indikatora te nejednakosti. Dva bitna feministička pitanja također nas dovode do revolucionarnog preokreta u našem razumijevanju svijeta. Ova nas pitanja također vode k otkrivanju činjenice da je ono što smo smatrali univerzalnim ili apsolutnim znanjem o svijetu, zapravo znanje koje proistječe iz iskustva moćnog dijela društva, zapravo muškaraca kao "gospodara".

Još jedno pitanje koje se postavlja je: "Zašto uopće govoriti o ženama?" Na ovo pitanje nameću se tri odgovora:

1. Pozicija žene je u mnogim situacijama ne samo različita, nego je i manje povoljna. Položaj žena je manje povoljan i nejednak u odnosu na muškarce. Ovom hipotezom se bave (feminističke) teorije nejednakosti / neravnopravnosti.
2. Položaj žene i žensko iskustvo u većini situacija su različiti od položaja muškaraca u istim situacijama. Ovom hipotezom se bave teorije razlike.
3. Položaj žena posljedica je odnosa moći između muškaraca i žena. Žene su izložene ugnjetavanju, iskorištavanju, podčinjavanju. Ovom hipotezom se bave teorije ugnjetavanja.

Muškarci i žene zauzimaju različit društveni položaj, nejednako su locirani u društvu i nejednakost proistječe iz društva, a ne iz bioloških razlika. Nejednakost / neravnopravnost rodova objašnjava liberalni feminizam, zatim marksistički feminizam.

Liberalni feminizam zalaže se za poštivanje vrijednosti individualizma, prava na izbor, slobode i jednakih mogućnosti za sve.

Socijalistički, marksistički feminizam smatra da je ekonomska nejednakost uzrok ženske podčinjenosti. Zastupa ideju ekonomske neovisnosti žene i pravde.

Radikalni feminizam zastupa ideju da je patrijarhat izvor muške moći i dominacije. Patrijarhat je organizirani sustav nasilja nad ženom i prirodom. Planove analize radikalnog feminizma čine nasilje u obitelji, incest, seksualno uznemiravanje.

Ovdje su spomenuta tri osnovna pravca feminizma, ali postoje još i kulturalni, postmoderni, psihoanalitički feminizam, itd.

FEMINIZAM KAO DRUŠTVENI PROTEST

Na određeni način feministička je perspektiva oduvijek postojala. Bilo gdje su žene bile subordinirane, a to su bile gotovo uvijek i svagdje, čini se da su uviđale svoj položaj i protiv toga u nekom obliku protestirale. U zapadnom svijetu formalni početak feminizma bilježi se publiciranim radovima o takvom protestu. Prvi radovi se pojavljuju u 1600.-tim godinama i nastavljaju se, kao malen i značajan prilog, objavljivati tijekom idućih 150 godina. Feminizam se nije razvijao kroz postupan, neprekinut razvoj. Žene su, napokon, relativno bespomoćna i podređena grupa u zapadnim društvima – "manjina". Mogućnosti za javni feministički protest su se proširile i učvrstile prateći mijene razvoja društva kroz periode liberalističke promjene i razumijevanja s jedne strane, te perioda većeg konzervativizma i represije s druge strane. Najviša točka zabilježene feminističke aktivnosti i pisanja zbivala se u vrijeme liberalističkih pokreta u suvremenoj zapadnoj povijesti: vrijeme prvog procvata proizvodnje u 1780.-im i 1790.-im godinama; zatim, mnogo bolje organizirani i usmjereni napori u 1850.-im godinama; masovna mobilizacija za pravo glasa u ranom 20. stoljeću; te u 1960.-im i 1970.-im godinama moderni, široko utemeljeni multidimenzionalni pokret. U intervalima između tih perioda, feminizam je bio znatno manje vidljiv, najviše zbog toga što su ga dominantne grupe namjerno pokušavale suzbiti.

Prilagođeno prema Ritzer, G. (1997) - Suvremena sociologijska teorija