Rad na povjerenju između nastavnica/ka i učenica/ka u kontekstu rodno uvjetovanog nasilja

Zašto je važno postojanje povjerenja između nastavnica/ka  i učenica/ka?

Često se ističe da je odnos nastavnika/ca i učenika/ca od iznimne važnosti jer definira sve ostale odnose u školi. Nastavnička uloga nije samo provoditi učenike/ce kroz proces učenja već i pokazati uzorito ponašanje i biti podrška u razvoju osobnosti učenika/ca. Stoga, osigura li se odgovarajuća podrška nastavnicima/ama i drugim zaposlenicima/ama u školi, to bi moglo imati značajne pozitivne učinke na razvoj učenica/ka, posebice ako su bili izloženi negativnim okolnostima i iskustvima. Međutim, istovremeno se ističe i da je škola često i mjesto nesporazuma među trima glavnim dionicima – učenicima, nastavnicima i roditeljima. Učenici/e svoje nastavnike/ce najčešće kritiziraju zbog manjka zainteresiranosti za djecu i nedovoljnog ljudskog kontakta između nastavnika/ca i učenika/ca (Polovina, 2014; Zotović-Kostić, Beara, 2016).   

 

Zašto je povjerenje važno kada su učenici/e izloženi nasilju?

Nastavnici/ce, kao i ostali stručni suradnici/e u obrazovnim ustanovama, mogu odigrati ključnu ulogu u podizanju svijesti učenika/ca o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti te neprihvatljivosti rodno uvjetovanog nasilja, uključujući (digitalno) seksualno i rodno uvjetovano nasilje u intimnim partnerskim vezama mladih. U tom je kontekstu nužnost da sami nemaju stavove koji upućuju na postojanje predrasuda i diskriminacije ili kojima se opravdava rodno uvjetovano nasilje. Bez povjerenja u nastavnike/ce i stručnu službu u školama učenice/ci neće htjeti potražiti njihovu pomoć, povjeriti im se ili prijaviti nasilje. 

Važno: Povjerenje je nužno jer se njime stvara ozračje sigurnosti i pouzdanosti, osjećamo da nam je osoba od povjerenja dostupna i spremna pomoći i, ako treba, zaštititi nas.

 Kako se razvija povjerenje među nastavnicima/ama i učenicima/ama? 

Kako bi škola bila sigurno i poticajno mjesto za razvoj djece i mladih, potrebno je stvoriti okruženje u kojem će se učenice/i osjećati dovoljno sigurno za otvoren i iskren razgovor o različitim problemima i različitim aspektima sigurnosti i odgovornosti za svoje ponašanje. Za to ih je potrebno ohrabrivati na sudjelovanje tako da daju svoje prijedloge i smišljaju različite aktivnosti, dok nastavnici/ce i stručna služba u školi, kao i školska uprava, moraju biti spremni poslušati i ispoštovati prijedloge učenika/ca, te ih integrirati u kurikulume i aktivnosti. 

Za adolescente je posebno važno da nastavnici/ce svojim nediskriminirajućim i nenasilnim ponašanjem postave pozitivan primjer. Nastavnice/ci moraju, u načinu na koji govore i postupaju, jasno pokazati da poštuju raznolikost, promiču ravnopravnost i pravednost u školi kako bi učenici/ce imali/e osjećaj da ih se poštuje i da mogu stvoriti osjećaj pripadnosti i uklapanja u školskom kontekstu. Nastavnici/ce mogu izgraditi odnos povjerenja s učenicima/cama tako da pokazuju interes za njih i daju im do znanja da su im spremni pružiti podršku i pomoći (Vranješević et al., 2020).

 

Kojim se nastavnicima/ama učenici/e povjeravaju?

U svakoj školi postoje nastavnici/e kojima se učenici/ce (roditelji, kolege/ice) najčešće povjeravaju. Takve često nazivamo „osobama od povjerenja”. Opisujemo ih kao osobe koje:

• umiju slušati (čuti i prepoznati neverbalne znakove osobe s kojom razgovaraju) – Čujem tvoj problem,
• trude se razumjeti što im druga osoba pokušava reći ili kako se osjeća – Razumijem kako se osjećaš,
• jasno pokazuju da su spremne pomoći u pronalasku rješenja problema – Pomoći ću ti razmisliti o problemu, pokušat ćemo pronaći rješenje.

Ta vještina zove se aktivno slušanje. Osobe koje aktivno slušaju druge mogu pronaći vremena i prostora za druge s kojima razgovaraju, mogu im posvetiti pažnju bez ometanja, paze na njihovu privatnost, pokazuju da su iskreni i da im je stalo do njih (Vranješević et al. 2020.).  

 

Korisni savjeti za razvijanje povjerenja   

• Afirmirati pozitivne vrijednosti i odnose kao i poštivanje zajedničkih i jasnih pravila.
• Poticati učenike/ce na učenje i razvijanje novih znanja, izražavanje misli i osjećaja, prepoznavanje vlastitih potreba, ali i problema, razvijanje pozitivnih ciljeva i ponašanja.
• Stvarati nove prilike učenicama/cima za učenje i vježbanje pozitivnih ponašanja i usmjerenosti prema rješavanju problema.
• Poticati učenice/ke da razvijaju osjećaj samopoštovanja.
• Imati strpljenja i suosjećanja, to pokazati i biti spreman/na pomoći učenicima/cama u suočavanju s problemima i rješavanju istih.
• Spriječiti sve oblike nasilja! Reagirati – zaustaviti, prijaviti i zatražiti još informacija – svaki put kada se nasilje dogodi, kada znate ili sumnjate da se nasilje događa!
• Osigurati potporu odraslih i vršnjaka učenicima/cama koji su iskusili nasilje, uključujući i usluge stručnog savjetovanja.

Izvor: Elektroničko seksualno i rodno uvjetovano nasilje u mladenačkim vezama-Priručnik za nastavnice i nastavnike, CESI, 2020.