Prepoznavanje znakova viktimizacije izazvane elektroničkim i rodno-uvjetovanim nasiljem u školskom kontekstu

Informiranost o nasilju kojima su izložene učenice ili učenici i/ili sumnja na isto 

Kako se može saznati i/ili posumnjati da je određena učenica ili učenik izložen/a nasilju, posebno (elektroničkom) seksualnom i rodno uvjetovanom nasilju (u intimnoj partnerskoj vezi)? 

• Izravno ste svjedočili nasilnim ispadima ili izjavama

Čin nasilja najjednostavnije je primijetiti, naravno, kada se čin odvija pred vama i kada ih je moguće vidjeti u školskom okruženju (tijekom odmora, u razredu, za vrijeme izvannastavnih aktivnosti itd.). No nastavnicima/cama i zaposlenicima u školi nije uvijek lako prepoznati određena ponašanja i izjave kao znakove nasilja (češće kada je riječ o psihičkom nasilju). Nastavnici/ce znaju smatrati da se ne radi o „ozbiljnom” problemu koji zahtijeva djelovanje (da je to „sitnica”). Dio nastavnika/ca, a katkad čak i članovi stručne službe (pedagozi, psiholozi), smatrat će da je to stvar „privatnog” odnosa u koji se ne treba miješati. To je često slučaj kod nasilja koje se javlja u intimnim partnerskim vezama (mladih).

Važno: Nasilje se ne može smatrati „privatnom stvari”. Nasilje je dopustivo; riječ je o zločinu koji je potrebno zaustaviti i čije ponavljanje treba spriječiti. Potrebno je i pružiti pomoć i dati podršku osobi koja je nasilje iskusila. Svi zaposlenici u školi imaju obvezu prepoznati i primjereno reagirati u slučaju nasilja kojem su učenici/ce u školi izloženi ili koje sami vrše.

• Povjerile su vam se učenice ili učenici koji su iskusili nasilje

Nastavnici/ce se, uz ostale službe u školi, nalaze u jedinstvenom položaju kao potencijalne „osobe od povjerenja” kojima se učenici/ce mogu obratiti u slučaju problema i kod kojih mogu zatražiti podršku, informacije ili konkretnu pomoć. Nužni je preduvjet za to da učenici/ce imaju povjerenja u svoje nastavnike/ce. Povjerenje mora postojati kako bi u nastavniku/ci mogli pronaći zainteresiranu, pouzdanu i kompetentnu osobu koja ih je spremna poslušati bez predrasuda, vjerovati njihovom iskustvu nasilja istovremeno paziti na sigurnost i povjerljivost dobivenih informacija. Važno je da poštuju granice učenica i učenika koji su iskusili nasilje i da su spremni pružiti podršku i pomoći u rješavanju problema.      

•  Vršnjaci i roditelji obavijestili su vas o nasilju kojima su učenici/ce izloženi/e

Vršnjaci su glavni izvor informacija i podrške među mladima, zbog čega je izuzetno važno osvijestiti ih i podučiti o različitim oblicima nasilja, kao i pozitivnim vjerovanjima i stavovima, te im pomoći kako bi bili spremniji pomoći žrtvi umjesto da budu pasivni promatrači. Potiče ih se da nasilje osuđuju, a ne da ga poriču, umanjuju, normaliziraju ili opravdavaju i potiču. Iz tog je razloga važno da se mlade obrazuje i da im se daju točni podaci o opasnostima nasilja, načinima prepoznavanja nasilja, vještinama potrebnima za reagiranje i dostupnim uslugama (stručne) pomoći. 

I roditelji mogu poslužiti kao izvor informacija o tome da su njihova djeca izložena određenom obliku nasilja. Kada postoji dobra suradnja između roditelja i škole i roditelji vjeruju da je nastavnicima/cama stalo do njihove djece, ostvaruje se snažno povjerenje među roditeljima, nastavnicima, stručnim službama u školi i školskom upravom. Roditelji su tada otvoreniji razgovarati o problemima svoje djece, tražiti informacije i podršku potrebnu za njihovo rješavanje.

• Prepoznali ste znakove nasilja

Nasilje se ne događa uvijek u školi ili na način na koji ga je lako zamijetiti i prepoznati. Ipak postoje određene promjene u ponašanju učenika/ca u različitim aspektima njihovih aktivnosti, a koje mogu izazvati sumnju na znakove viktimizacije uslijed nasilja, uključujući (elektroničko) seksualno i rodno uvjetovano nasilje u intimnim partnerskim vezama. 

 

Znakovi viktimizacije učenika/ca kao žrtava različitih vrsta nasilja

Ne postoje određeni izravni (sigurni) znakovi u ponašanju, emocijama, društvenim odnosima i postignućima koji jasno (i nedvosmisleno) ukazuju na to da je učenik/ca izložen/a određenom obliku nasilja. No, ako dođe do bilo kakvih promjena u ponašanju, izražavanju emocija, društvenim odnosima, školskim aktivnostima ili uspjehu, to bi mogao biti znak upozorenja da se učenik/ca suočava s određenim problemom. Određeni znakovi koji upućuju na to da je učenik/ca žrtva nasilja, a koje nastavnici/ce ili stručne službe mogu prepoznati, obrađeni su u okviru relevantne literature (GEAR/EAVN, 2015; EWL, 2017; Ramljak, 2018).  Oni mogu biti, primjerice:

•   promjene u ponašanju: što uključuje širok raspon reakcija poput gubitka interesa za aktivnosti koje su im ranije bile važne ili potpunog prekida bavljenja istima; napetost, zbunjenost, „tajanstvenost”, izbjegavanje kontakta očima, psihofizičke teškoće (npr. glavobolje, bol u trbuhu, nesanica, umor, gubitak apetita), ozljede (modrice, ožiljci);
• promjene raspoloženja i načina izražavanja osjećaja: također uključuje širok raspon reakcija, od gubitka vedrog raspoloženja do potištenosti, napetost, povučenost, apatiju, strah, oprez, osjećaj krivnje i srama, podvojene osjećaje, bespomoćnost, nepovjerenje, tjeskobu, depresiju, suicidalne misli, razdražljivost i ispade emocionalnih reakcija (iznenadni, neprikladni ispadi bijesa i plača);
• promjene u društvenim odnosima, gubitak interesa za socijalizaciju s vršnjacima, povećavanje distance od drugih, izbjegavanje zajedničkih školskih aktivnosti, povučenost i distanciranje od bliskih prijatelja, pa i potpuni prekid odnosa s prijateljima i (samonametnuta) izolacija od drugih;
• promjene u školskim interesima i uspjehu, gubitak interesa za školske aktivnosti i napuštanje istih, prestanak sudjelovanja u školskim aktivnostima, propuštanje nastave, otežano koncentriranje, poteškoće učenja, pogoršane ocjene u školi (čak bi moglo doći i do podizanja ocjena zbog dodatno uloženog napora, pogotovo kada nasilje doživljavaju izvan škole, najčešće unutar obitelji);
• promjene u korištenju računala i mobitela, poput smanjenog korištenja ili potpunog prestanka korištenja, do povećane upotrebe (opsesivno praćenje sadržaja i poruka, zatvaranje stranica/razgovora kada se netko približava), izbjegavanje odgovora na pitanje koliko vremena provode na uređajima, s kime komuniciraju, što prate na internetu; brisanje računa i otvaranje (potpuno) novih;
• ljubomorno i posesivno ponašanje partnera/ice, zbog čega se stvara dojam da se nikada ne odvajaju od njih, da im pokušavaju kontrolirati (sve) odnose, njihovo kretanje i ponašanje; neprestano im se javljaju i traže da im govore sve o svojim aktivnostima, kontaktima i kretanjima (slanje „dokaza” s kime su i što rade); ne dozvoljavaju da donose odluke bez njihovog pristanka (jedna osoba odlučuje u ime druge), mijenjanje odluka u slučaju neslaganja s partnerom/icom (pogledajte..);
• nisko samopouzdanje, a koje se razlikuje od razine samopouzdanja iz ranijeg razdoblja; nisko samopoštovanje, emocionalna i/ili ekonomska ovisnost o partneru/ici, ucjenjivanje, prisiljavanje na radnje na koje prije ne bi pristajali.

Važno: Ako je prisutno samo jedno ponašanje od navedenih, to ne ukazuje nužno na prisutnost zlostavljanja u intimnoj partnerskoj vezi. No ako je zamijećen veći broj znakova, potrebno je provjeriti što se događa. Katkad je prisutnost jednoga znaka (siguran) pokazatelj da postoji visoki rizik, odnosno mogućnost da odnos eskalira u nasilje (takav je znak, primjerice, ljubomora u intimnoj partnerskoj vezi).           Ne reagiraju svi na isti način u slučaju nasilja i zlostavljanja u intimnim partnerskim vezama i ne reagiraju svi s istim intenzitetom, a određene promjene u ponašanju žrtve nisu nužno negativne. Stoga nije moguće odrediti tipične znakove i tipične žrtve nasilja.   Digitalno nasilje ima slične posljedice kao zlostavljanje ili uhođenje van mreže, u stvarnom životu, te može predstavljati ozbiljnu opasnost zbog brzog i nekontroliranog širenja osobnih podataka, manjka zaštite i mogućnosti prikazivanja nasilja u stvarnom vremenu.

  Kako provjeriti sigurnost i dobrobit učenika/ca

Kada nastavnici/ce ili stručne službe u školi sumnjaju na to da su određeni učenici/ce izloženi/e nasilju, kada su obaviješteni o tome ili to sami zamijete, svoju brigu za sigurnost, zaštitu i dobrobit izloženih učenika/ca mogu iskazati i provjeriti na razne načine:

• izravno – tako da pitaju ili razgovaraju s učenikom/com koji/a pokazuje promjene u ponašanju i reakcijama (uvijek nasamo, u sigurnom okruženju);
• neizravno – tako da razgovaraju s njihovim prijateljima u školi ili roditeljima (u povjerenju, u sigurnom okruženju);
• neizravno – u okviru različitih aktivnosti sa svim učenicima/cama koji se tiču raznih tema, od prepoznavanja nasilja do razlikovanja zdravih i nezdravih partnerskih veza, prepoznavanja znakova koji upozoravaju na prisutnost (elektroničkog) seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja u intimnim partnerskim vezama mladih (u sklopu kojih nastavnici/ce pokazuju da im se učenici i učenice mogu obratiti sa svojim problemima i da im oni mogu pomoći iste riješiti).

Izvor: Elektroničko seksualno i rodno uvjetovano nasilje u mladenačkim vezama-Priručnik za nastavnice i nastavnike, CESI, 2020.