Kako uključiti mlade u prevenciju rodno uvjetovanog nasilja?

Uključivanje mladih: vršnjačka edukacija i vršnjačke grupe za podršku

Pristupi koji uključuju vršnjačku edukaciju učinkoviti su jer se utjecaj vršnjaka iskorištava na pozitivan način. Za razliku od odraslih facilitatora, vršnjački edukatori mogu steći veće povjerenje i djelovati uvjerljivije jer je manje vjerojatno da će ih mladi shvatiti kao autoritativne figure koje ih pokušavaju naučiti kako se ponašati. Vršnjački edukatori mogu stvoriti okruženje u kojem se mladi sudionici/e osjećaju ugodno i spremni su se pozabaviti osjetljivim problemima kao što su rodna neravnopravnost ili (elektroničko) seksualno i rodno uvjetovano nasilje.

Mlade osobe podosta informacija dobivaju od svojih vršnjaka, pogotovo kada se radi o problemima osjetljive prirode ili temama koje se ne obrađuju u okviru redovnog obrazovanja, odnosno školskog kurikuluma. Adolescenti koji su iskusili nasilje u vezi to će najvjerojatnije prvo priznati svojim prijateljima. Zato grupe za vršnjačku edukaciju mogu poslužiti kao izvrstan izvor podrške uz pozitivan i moćan utjecaj.

Kada prođu obuku za vršnjačke edukatore, mladi se osjećaju osnaženo jer u sebi mogu prepoznati kao modele uzornog ponašanja, pouzdaniji su kada osjećaju da netko njihove potrebe, poglede i mišljenja sluša i doživljava, te kada osjećaju da su dio nečega. To u njima može probuditi osjećaj postignuća i time ih potaknuti na razvoj korisnih životnih vještina, uključujući vještine predstavljanja, pomaganja, komunikacije i empatije.

Da bi se mogući vršnjački edukatori osjećali dovoljno ugodno i samouvjereno za provođenje programa za vršnjačku edukaciju, nastavnici/ce trebaju koliko god je vremena potrebno posvetiti obuci učenika/ca koji su izrazili želju da postanu vršnjački edukatori/ce. Na obuci za vršnjačke edukatore/ice dobivaju uvid u teoretsku podlogu i razvijaju vještine koje im pomažu pristupati osjetljivim temama. Učenici/ce moraju sudjelovati i mora ih se aktivno poticati na sudjelovanje u planiranju, praćenju i evaluaciji aktivnosti i programa, te na provođenje aktivnosti ili pokretanje dijaloga s roditeljima i drugim učenicima i učenicama. Vršnjačkim edukatorima treba davati povratne informacije o njihovom radu na individualnoj razini i  pohvaliti ih da bi se njihove vještine mogle dalje razvijati, da bi ostali motivirani i entuzijastični, te da bi ih se podržalo u nastavku rada i sudjelovanja.

Kada su uključeni u vršnjačke skupine koje njeguju otvoren razgovor, adolescenti se osjećaju sigurnije i spremniji su podijeliti svoja iskustva sa zlostavljanjem. Vršnjački edukatori možda neće biti svjesni jesu li mladi s kojima rade osobno iskusili rodno uvjetovano nasilje, ali u slučaju da im se netko povjeri o tome, to je potrebno vrlo ozbiljno shvatiti. Važno je naglasiti da nije odgovornost vršnjačkih edukatora davati savjete žrtvi ili je pokušavati „spasiti” od zlostavljanja. Oni ih mogu saslušati i ohrabriti da o tome razgovaraju s ljudima koji im mogu pomoći i usmjeriti ih. Općenita je ideja takvih aktivnosti potaknuti učenike i učenice na uključivanje u borbu protiv neravnopravnosti, (elektroničkog) seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije dok istovremeno promiču rodnu ravnopravnost među svojim vršnjacima.

 

Uključivanje dječaka i mladića u borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja

Budući da su za mnoge oblike nasilja u najvećoj mjeri odgovorni muškarci i dječaci, važno je isticati njihovu ulogu u sprječavanju takvog nasilja. Potrebno im je reći i pokazati da je normalizacija nasilja štetna i opasna, te da negativno utječe na sve. Za što učinkovitiju borbu protiv nasilja nad ženama i djevojčicama trebalo bi mladiće podučiti u tinejdžerskoj dobi pozitivnom izražavanju muškosti.  Uz pomoć kritičkih i analitičkih razgovora o rodnim normama mladići će naučiti kako svoje shvaćanje muškosti mogu temeljiti na vrijednostima međusobnog poštovanja, brige, velikodušnosti i odbacivanja nasilja. Dječacima se u sklopu programa za prevenciju nasilja mora objasniti da u toj borbi mogu sudjelovati na mnogo načina, primjerice svojim uzoritim ponašanjem kao predvodnici promjena i zagovaratelji ravnopravnosti i međusobnog poštovanja među ženama i muškarcima.

Međutim, uvjeriti muškarce i dječake da uvide da moraju sudjelovati na sesijama posvećenima prevenciji rodno uvjetovanog nasilja može biti iznimno izazovno. Mladiće je u okviru tih edukativnih programa potrebno informirati o raznim rodnim stereotipovima i stavovima o rodno uvjetovanom nasilju te im ponuditi strategije kojima takve stavove mogu dekonstruirati, oduprijeti se patrijarhalnim normama i vršnjačkom pritisku, te pokazati kako reagirati u situacijama elektroničkog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja.[1] Kao što pokazuje istraživanje koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), veće stope učinkovitosti pokazuju rodno-transformativni pristupi kojima se radi na mijenjanju rodnih uloga i promicanju veće rodne jednakosti u odnosima žena i muškaraca.[2]

 

Aktivnosti usmjerene osnaživanju djevojčica u suprotstavljanju nasilju

 Skupine i radionice posebno razvijene za djevojčice izvrsna su prilika za adolescentice jer bi to dalo mogućnost ciljanog rada; naučile bi gdje se mogu obratiti za pomoć u nošenju s izazovima niskog samopoštovanja i iskrivljene percepcije vlastitog tijela, dobile bi priliku raditi na asertivnosti, znale bi da nisu same i stekle vještine koje će im pomoći u izgradnji samopouzdanja. Važno je napomenuti da će se djevojke povremeno osjećati ugodnije ako su isključivo u ženskom okruženju.

Koliko god digitalni svijet djevojčicama i djevojkama nudio određene pozitivne mogućnosti, on predstavlja i nove opasnosti, pogotovo u adolescentskoj dobi. U tom osjetljivom razdoblju djevojke sazrijevaju i postaju spolno aktivne, a da pritom nužno nemaju vještine ili znanja kako se zaštititi.

Žene obično osjećaju strah i pate od tjeskobe i depresije zbog zlostavljanja i/ili rodno uvjetovanog nasilja na internetu, što može dovesti do njihove smanjene prisutnosti na internetu ili potpunog povlačenja iz virtualne sfere. Nasilje na internetu time se odražava i na fizičku stvarnost utoliko što ih to nasilje, ali i eventualno otkrivanje njihovih osobnih podataka na internetu, ograničava u kretanju. To predstavlja i stvarnu opasnost od fizičkog nasilja.

U okviru rada u grupama ili radionici djevojčice je moguće  potaknuti na dijeljenje iskustava, razgovor o osjećajima i idejama, rješavanje problema koji se javljaju (poput problema sa samopouzdanjem, asertivnosti i osobnim granicama). Facilitatori bi im uvijek trebali moći jamčiti jedno sigurno i poticajno okruženje u kojem mogu voditi konstruktivne i interaktivne razgovore. Treba paziti i na povjerljivost grupe time što se ističe i poštuje pravo sudionica na privatnost. Ako ima dječaka u grupi, to bi moglo otežati otvaranje i razgovor o problemima, te umanjiti osjećaj sigurnosti koje žene trebaju kako bi mogle iskreno i otvoreno razgovarati o svojim iskustvima.

Zahvaljujući socijalnim interakcijama i samoj uključenosti u grupni proces, sudionicama se daje prilika da porade na svojoj neovisnosti, samopoštovanju i samopouzdanju. One postaju snažnije i osnaženije. Želimo djevojčice podučiti njihovim pravima, pokazati im da su sposobne prepoznati potencijalno nasilnu ili zlostavljačku situaciju, razumjeti i iskomunicirati svoje potrebe i želje, vježbati na asertivnosti i njegovati zdrave i pozitivne odnose. Djevojčice i djevojke moraju znati gdje se mogu obratiti kako bi prijavile nasilje i gdje mogu zatražiti pomoć i podršku kada im je potrebna. Djevojčice moraju naučiti i uvidjeti u grupnom radu da one ne bi smjele snositi nikakvu krivnju ili biti stigmatizirane zbog nasilja koje možda iskuse. Štoviše, moraju osjećati kao da im se vjeruje kada govore o nasilju i da imaju podršku pri donošenju vlastitih izbora.

 

Rad s promatračima/promatračicama

 Nasilje se često odvija u prisutnosti drugih ljudi. Kada u virtualnom prostoru dođe do elektroničkog seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, osim počinitelja i žrtava, njemu često svjedoče i brojne druge osobe kao promatrači ili svjedoci nasilja. No većina njih vrlo vjerojatno neće reagirati. Razlog zašto ljudi imaju tendenciju ne pomagati u takvim situacijama leži u tome što vjeruju da će netko drugi reagirati i nešto učiniti. Katkad ni ne primijete napad, ne vjeruju da je njihova odgovornost djelovati ili ne posjeduju vještine potrebne za djelovanje.

Kao što smo spomenuli, istraživanja su pokazala da bi se mladi prvo obratili svojim vršnjacima ako bi bili žrtvama digitalnog nasilja. Na temelju toga jasno je da mladi međusobno zaista daju značajnu podršku i važan su dio toga kako će reagirati na nasilno ponašanje u digitalnoj sferi. Uz vještine koje su im potrebne za djelovanje protiv nasilja mladi bi mogli pomoći u prevenciji nasilja u vezi kojemu svjedoče i lakše se pobrinuti da žrtva dobije potrebnu pomoć i podršku.

U mnogim se zemljama koristi inovativan pristup koji podrazumijeva podučavanje (pasivnih) promatrača kako mogu postupiti u situacijama seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja. Aktivni promatrač može prekinuti situacije koje bi mogle dovesti do napada prije nego što se dogodi ili u tijeku incidenta, može se suprotstaviti društvenim normama kojima se normalizira (elektroničko) seksualno i rodno uvjetovano nasilje, te ima vještine koje su mu potrebne da bi što učinkovitije pomogao žrtvi. To učinkovito djelovanje iz perspektive promatrača uključuje sljedeće: obraćanje manje pažnje na počinitelja, preusmjeravanje počinitelja na drugu aktivnost, pružanje potpore žrtvi, čak i nakon incidenta, u sigurnom okruženju, pomaganje žrtvi da pobjegne, prijavljivanje incidenta i traženje potpore kod osobe od povjerenja i uzorno ponašanje.

Škole mogu nuditi programe za edukaciju promatrača u sklopu kojih bi sudionici/e razvijali vještine potrebne za djelovanje u slučaju da svjedoče ponašanjima koja druge osobe dovodi u opasnost od nasilja, viktimizacije ili zločina. Među tim vještinama je i javno propitivanje lažnih uvjerenja i mitova o silovanju i kritiziranje seksističke upotrebe jezika, pružanje podrške žrtvama i interveniranje u potencijalno nasilne situacije.

[1] Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, (2011) – Vijeće Europe, www.coe.int/en/web/istanbul-convention/text-of-the-convention

[2] Svjetska zdravstvena organizacija (2007). Engaging men and boys in changing gender-based inequity in health: Evidence from programme interventions. Ženeva

 

Izvor: Elektroničko seksualno i rodno uvjetovano nasilje u mladenačkim vezama-Priručnik za nastavnice i nastavnike, CESI, 2020.