Vijesti i zanimljivosti

14.04.2017. 10:19:47 - Tena Lavrenčić Libela.org

KAMPANJA PROTIV SEKSUALNOG NASILJA

Jeste li i vi šokirani penisima na sjedalima?

U metrou Mexico Citya odnedavno možete nabasati na zanimljiv dizajn sjedala. Naime, označena s natpisom "Samo za muškarce", neka plastična sjedala su u ubliku muškog torza i krila s istaknutim penisom u erekciji. Ukoliko sjednete na jedno od njih i pogledate dolje, vjerojatno zbunjeni ili u šoku, naići ćete na drugi natpis - (na španjolskom): "Sjediti ovdje nije udobno, ali je ništa naspram seksualnog nasilja s kojim se svakodnevno suočavaju žene".

Ova sjedala su dio šire kampanje pod imenom "No Es De Hombres", što obismo smogli ugrubo prevesti kao "Nije muževno". Ovo nije jedina ovakva inicijativa. Ista grupa je provela akciju u kojoj su prikazivali live snimke muških stražnjica putnika koji bi se zatekli u tom trenutku u javnom prijevozu. Poanta je ista. Oba projekta žele skrenuti pozornost na realnost seksualnog nasilja, ali i otići korak dalje - staviti putnike u kožu žrtava nasilja.

Inicijativu sa penis sjedalima su podržali Ujedinjeni Narodi, kao i vlada Mexico Citya. Oni ističu kako je potrebno suzbiti ovakve oblike nasilja. Naime, prema rezultatima koje su objavili, UN upozorava na visoku stopu seksualnog nasilja nad ženama. One koje koriste javni prijevoz u Mexico Cityu se osjećaju posebno nesigurno. Otprilike 64 posto ispitanica je izjavilo kako su doživjele neki oblik nasilja u javnom prijevozu. Iako problem povećanog seksualnog nasilja nije bio ignoriran, prijašnje kampanje nisu potaknule željene promjene. Primjerice, vlada je uvela posebne odjeljke za žene kao normalni dio vozila podzemne željeznice. Usprkos dobrim namjerama, situacija se nije promijenila. Konačno, ispostavilo se da nije dovoljno samo fizički odvojiti žrtve i nasilnike. Potrebno je mijenjati mentalitet potonjih. Zbog toga došlo je do ove inicijative koja problemu pristupa na drugačiji način te izaziva značajne reakcije.

Video koji prati kampanju pokušava zabilježiti neke od reakcija građanina koji se sretnu s ovim sjedalima. Reakcije su nerijetko mješavina gađenja, šoka, zbunjenosti ili ljutnje. Nikome nije ugodno nabasati na izloženo golo muško tijelo, a još manje ostvariti nenamjernu interakciju s istim, makar i plastičnim. Cijela ideja je namjerno provokativna i definitivno se pokazala uspješnom u pokretanju žustre rasprave o javnom prijevozu, nasilju i seksizmu. Sjedala su neudobna i ponižavajuća – izazivaju u vama upravo onakav osjećaj s kojim se mnoge žene bore dok koriste javni prijevoz.

Dakako, nisu svi oduševljeni ovim društvenim eksperimentom. Većina kritika se više brine oko ugleda muškaraca nego poruke iza projekta. Kritičari i kritičarke kampanje smatraju da ova ideja nije fer prema muškarcima jer nosi poruku da su svi muškarci nasilnici i perveznjaci. Neki izravno optužuju inicijativu za seksizam. Skeptici smatraju da je cilj inicijative samo šokirati i "napraviti nešto drugačije". Umjesto vulgarnosti i šoka, inicijativa bi, prema nekima, trebala i loviti prave nasilnike. Istaknuto je kako se putnici i putnice osjećaju ugroženo jer su protiv svoje volje suočeni sa skulpturom koja graniči s pornografijom. Ono što većina danih kritika nije uzela u obzir jest da je to upravo i poanta.

Da, kampanja želi šokirati i napraviti nešto drugačije. Iz jednostavnog razloga što autori i autorice ne žele samo naći način kako se žrtve mogu lakše prilagoditi sistemu koji onemogućava svim ljudima sigurnost u javnom prostoru. Prema riječima Holly Kearl, iskusne aktivistkinje protiv uličnog nasilja, većina kampanja se fokusira na to što žrtve trebaju ili ne trebaju raditi kako bi se zaštitile od neugodnih ili opasnih situacija. Projekt sa sjedalima u podzemnoj željeznici je poseban po tome što skreće pažnju na počinitelje.

Kampanja čini korak dalje u podizanju svijesti o realnosti nasilja.Sjedala tu realnost čine, makar i kratko, dijelom iskustva svih koji se zateknu na njima. Prema riječima Ane Güezmes, iz UN Woman Mexico, veliki je problem u tome što se seksualno nasilje često ne percipira kao nasilje. Dobacivanje na ulici, diranje, "slučajno" trljanje ili zurenje, se redovito uzima olako, kao nešto ne pretjerano ozbiljno. Žene i nebinarne osobe redovito moraju pronalaziti načine kako funkcionirati u društvu u kojemu su neželjeni dodiri u redu, pogledi norma i seksualne aluzije svakodnevnica. Prisiljavanje muškaraca da iskuse dio te svakodnevice, bez obzira na njihovo uobičajeno ponašanje, je efektan način da se svi zapitamo: što je seksualno nasilje i koliko smo mu često izloženi/e?

Neumjesno prikazano muško tijelo i genitalije možda i jesu vulgaran potez. No, teško se pomiriti s time da je takvo nešto više šokantno nego kultura koja normalizira određene oblike nasilja. Ako penis sjedala u vama izazivaju  neugodne osjećaje – zapitajte se reagirate li na komad plastike ili ono što ta skulptura predstavlja.

Dodajte komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail: (nije obavezno)
Tekst:
10 manje 3 =
 

© 2010. SeZaM. Sva prava pridržana.