Socijalizacija i odrastanje

Proces odrastanja uključuje i učenje rodnih uloga, odnosno što u određenoj društvenoj sredini znači biti žena, muškarac, djevojka, mladić, majka, otac.

Pozicija sistema, odnosno vladajuće paradigme (patrijarhat, kapitalizam), naglašavaju potrebu za procesom učenja društvenih vrijednosti i normi koje osobi pomažu da se što bolje uklopi u zajednicu, kako bi što efikasnije ostvarila svoj cilj (često također "naučen").

S druge strane, jedan svjesniji i aktivniji pristup društvenoj stvarnosti mnoge će aspekte socijalizacije i odrastanja tumačiti kao ono što kultura (obitelj) misli da pojedinac/ka treba napraviti sa svojim životom. Obitelj je prostor u kojem su te dvije tendencije i njihova međusobna dinamika izrazito vidljive. Obitelj je također prostor razumijevanja i prihvaćanja, učenja i odbacivanja, prostor otpora i nasilja, prava i odgovornosti, prostor promjene i prostor za promjenu.

Obiteljska socijalizacija odražava i prenosi vrijednosti dominantne kulture. Roditelji prilikom odgoja svoje djece slijede upute i modele koji su rezultat njihove vlastite socijalizacije i koji odgovaraju očekivanjima zajednice i društva u kojem žive. Danas, kao posljedica procesa mijenjanja obiteljskih struktura, kao i procesa globalizacije, jačaju utjecaji koji na djecu imaju neobiteljski faktori (mediji, grupa vršnjaka, školski sistem). S jedne strane ove promjene omogućavaju širi spektar uloga i modela, dok s druge strane mogu stvoriti konfliktne situacije prilikom kontradikcije između naučenih uloga i novih modela.

Tijekom odrastanja preuzimamo one načine i modele ponašanja zbog kojih ćemo se osjećati kao dio društvene zajednice kojoj pripadamo. Također, preuzimanje ili odbijanje društveno prihvatljivog ponašanja sadrži i odgovarajuće nagrade ili kazne. Svi mi smo aktivno uključeni u objašnjavanje, odabir pravila i normi ponašanja koje nam nude roditelji, prijatelji/ce, religija, mediji, zakoni tržišta, umjetnost i razni "stručnjaci".

© 2010. SeZaM. Sva prava pridržana.