KOMENTARI ČLANAKA

RSS

Seksualno zlostavljanje i incest

Seksualno zlostavljanje djeteta može se opisati kao svaka seksualna aktivnost ili ponašanje koje može emocionalno ili fizički ozlijediti dijete, te svaka seksualna aktivnost ili ponašanje kojim se iskorištava dijete radi zadovoljenja seksualnih ili emocionalnih potreba druge osobe.

Zlostavljana djeca potječu iz različitih obitelji te nema posebne povezanosti s rasom, društvenim slojem ili pripadnošću nekoj religiji.

Definicija incesta u zakonu se ograničava na seksualne odnose između bliskih srodnika. Međutim djeca su zlostavljana i od bliskih odraslih osoba koje uživaju njihovo povjerenje, a koji nisu s njima u srodstvu, primjerice susjedi, majčin ljubavnik, porodični prijatelji. Takvo zlostavljanje ne bi bilo definirano kao incest, međutim posljedice za su djecu jednake. Stoga nam je prihvatljivija definicija koju su postavile osobe koje su preživjele incest, a prema kojima je incest seksualno zlostavljanje djeteta od strane odrasle osobe od povjerenja koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za dijete.

Za sve one koji rade s djecom važno je znati da djeca ne izmišljaju priče o seksualnom zlostavljanju. Naprotiv, većina djece će zanijekati da se zlostavljanje dogodilo. Stoga pokažite djetetu da mu vjerujete, uvjerite ga da ono što se dogodilo nije njegova krivnja te mu pružajte trajnu podršku.

Priznavanje da je seksualno zlostavljanje djece naša realnost predstavlja prvi korak u slučajevima kada postoji sumnja u seksualno zlostavljanje. Način na koji će dijete ispričati da je seksualno zlostavljano ovisi o dobi djeteta, sposobnosti verbalne komunikacije ili snalaženja u društvu, te kako razumije svijet u kojem živi. Bol koji djeca nose u sebi može se pretvoriti u ljutnju preusmjerenu na druge društvene kontakte. Djeca izražavaju ljutnju u situacijama u kojima se osjećaju sigurnima i prema osobama prema kojima to mogu, npr. vršnjaci, učiteljica, majka. Neka djeca imaju problema u sklapanju prijateljstava. To se može dogoditi zbog osjećaja različitosti u odnosu na drugu djecu, zato što se osjećaju prljavo, srame se ili se osjećaju krivima. Neka se djeca povlače iz društvenih kontakata zbog nepovjerenja prema odraslima. Znakovi koji mogu eventualno ukazivati na seksualno zlostavljanje su: infekcije mokraćnih putova, bolovi u trbuhu, inkontinencija, modrice, kronični poremećaji ishrane, depresija, pokušaji suicida, samopovređivanje, napadi panike, kompulzivno pranje, nagle promjene raspoloženja, bježanje od kuće, spavanje na satu, izostajanje iz škole, strah od muškaraca, promjena uspjeha u školi, regresija na mlađi uzrast, nekarakteristično ponašanje koje podsjeća na seksualno.

Ovi su oblici ponašanja zajednički za svu djecu u slučaju krize i ne moraju biti reakcija na seksualno zlostavljanje. Međutim, važno je da u radu s bilo kojim djetetom budemo otvoreni za mogućnost seksualnog zlostavljanja. Djeci je o takvim iskustvima teško govoriti zato, kroz ovakve i slične znakove traže dozvolu da progovore o zlostavljanju koje im se događa i mole da se zlostavljanje završi.

Zlostavljanje djeteta

Djeca obaju spolova često postaju žrtve nasilja. Nasilje nad djecom ima više oblika:

  • Zanemarivanje koje se očituje kao nebriga i propuštanje roditelja da zadovolje emocionalne i razvojne potrebe djeteta (na primjer, djeca ne dobivaju dovoljno hrane, neophodne lijekove ili ne dobivaju dovoljnu brigu i pažnju).
  • Tjelesno zlostavljanje pretpostavlja iskazivanje otvorene tjelesne agresije prema djetetu (udaranje, prebijanje, grebanje, vezanje, davljenje, izlaganje hladnoći, sprječavanje spavanja, osjetilno preopterećenje i sl.), kao i ekstremno kažnjavanje (npr. izgladnjivanje djeteta, zaključavanje u kuću ili nanošenje opekotina, na primjer, cigaretom).
  • Psihološko zlostavljanje - odbacivanje, izoliranje, zastrašivanje.
  • Seksualno zlostavljanje i incest.

Zlostavljana djeca potiču iz različitih obitelji. Nema posebne povezanosti s rasom, društvenim slojem ili pripadnošću nekoj religiji. Zlostavljana su djeca različite dobi, čak i male bebe mogu biti pretučene.

© 2010. SeZaM. Sva prava pridržana.