Seksualna i reproduktivna prava

Seksualnost je sastavni dio osobnosti svakog ljudskog bića i normalan dio adolescentskog razvoja. Priznavanje i uvažavanje seksualnih i reproduktivnih prava mladih znači uvažavanje činjenice da su mladi seksualna bića, da ih seksualnost interesira, da će eksperimentirati sa svojom seksualnošću i biti seksualno aktivni/e.

Seksualna i reproduktivna prava mladih predstavljaju posebno "osjetljiv" koncept upravo zbog nedostatka razumijevanja seksualnih i reproduktivnih potreba adolescenata/ica od strane odraslih/društva/države. Tako su adolescentska reproduktivna prava službeno prepoznata tek 1989. godine u okviru UN-ove Povelje o pravima djeteta.

Reproduktivna prava ograničena su na područje reprodukcije i kao takva odnose se na određene grupe osoba (to bi značilo da potrebe osoba poput starijih žena, ili muškaraca i žena koji nemaju djece nisu obuhvaćena reproduktivnim pravima). Seksualna prava su puno šira i uključuju pravo na seksualno zdravlje bez obzira na reproduktivni status neke osobe. Zbog toga se koristi termin seksualna i reproduktivna prava jer samo zajedno ova prava čine cjelinu i odnose se na mogućnost svake osobe da kontrolira i donosi odluke o vlastitom životu koje će utjecati na njezino/njegovo reproduktivno i seksualno zdravlje. To također podrazumijeva da su ljudi sposobni uživati u međusobno zadovoljavajućim i sigurnim vezama, bez prisutnosti prisile, nasilja i bez straha od neželjene trudnoće i spolno prenosivih infekcija (SPI) te da su u mogućnosti regulirati svoju plodnost bez štetnih ili opasnih posljedica.

Seksualna prava su univerzalna ljudska prava temeljena na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića. Ona se odnose na sve i podrazumijevaju da:

  • osobe imaju pravo na zadovoljavajući i siguran seksualni život dok god ne ugrožavaju druge
  • osobe imaju pravo voljeti i imati seksualne odnose s kim god odaberu, bez obzira na spol i rodnu pripadnost odabrane osobe
  • adolescenti/adolescentice moraju imati pravo uživati u vlastitoj seksualnosti te imati pravo prihvatiti ili odbiti seks; također moraju imati pravo da se udaju za koga žele kada stupe u primjerenu dob za udaju
  • djevojke moraju imati pravo zahtijevati da njihovi muški seksualni partneri koriste kondom za vrijeme koitusa

International Planned Parenthood Federation (IPPF) na temelju međunarodnih zakona o ljudskim pravima definirao je što seksualna i reproduktivna prava mladih ljudi uključuju:

  • Pravo da budete ono što jeste – da slobodno donosite vlastite odluke, izražavate se, uživate u seksu, da budete sigurni/zaštićeni, da odaberete brak (ili ne) i planirate obitelj
  • Pravo na znanje – o seksu, kontracepciji, SPI/HIV-u i vašim pravima
  • Pravo da se zaštitite i budete zaštićeni – od neplaniranih trudnoća, STI/HIV-a i seksualnog nasilja
  • Pravo na zdravstvenu zaštitu – koja je povjerljiva, pristupačna, kvalitetna i pružena uz dužno poštovanje
  • Pravo na uključenost – u planiranju programa za mlade i sa mladima, sudjelovanje na sastancima/seminarima na svim razinama i pokušaj utjecanja na vlade kroz određene mjere

Jednostavnije rečeno to bi značilo da vi kao adolescenti i adolescentice imate pravo na:

  • jasne i točne informacije o seksualnosti
  • izraziti i istražiti vlastitu seksualnost dok god time ne ugrožavate druge
  • seksualno zadovoljstvo
  • ne biti prosuđivan/prosuđivana zbog vlastite seksualnosti
  • predomisliti se
  • zatražiti što želite
  • pristup uslugama (medicinske, savjetovališta) bez procjenjivanja i osuđivanja
  • biti poštovan/poštovana radi onoga tko ste i što ste
  • reći "NE" seksu koji ne želite
  • znanje koje će vam pomoći da kontrolirate i očuvate vlastito reproduktivno zdravlje

Međutim, još puno toga tek treba napraviti da bi ova prava zaživjela i počela se ozbiljno i sustavno provoditi. U mnogim zemljama nastavlja se kršenje seksualnih i reproduktivnih prava mladih, posebno ona koja se tiču seksualne edukacije i pristupa službama za repoduktivno zdravlje (klinike, savjetovališta…itd). Klinika za reproduktivno zdravlje mladih uglavnom nema jer ne postoji spremnost da se prizna i uvaži adolescentska seksualnost. Mladi često nisu obuhvaćeni nikakvim oblikom seksualne edukacije – iz razloga što ne postoji u školama ili zato što je sadržajno ograničena i uvjetovana kulturalnim ili ideološkim barijerama. Roditelji su također neskloni razgovarati o seksualnosti i seksualnom zdravlju sa vlastitom djecom.

Hrvatska također nije iznimka već spada u skupinu zemalja koje ne poštuju seksualna i reproduktivna prava mladih. Još uvijek nemamo seksualnu edukaciju u školama a savjetovališta i klinika gdje mladi mogu dobiti informacije i pomoć uglavnom nema. Jedino takvo savjetovalište isključivo za mlade postoji u Zagrebu u Klaićevoj bolnici dok u ostalim većim gradovima postoje Službe za školsku medicinu gdje su liječnici/e školske medicine dužni/e unutar redovnog rada u svojim savjetovalištima raditi s mladima i na pitanjima reproduktivnog zdravlja.

© 2010. SeZaM. Sva prava pridržana.