KOMENTARI ČLANAKA

RSS

Seksualna edukacija

Apstinencijski programi - ima li to smisla?

Rezultati evaluacijskih studija

Apstinencijski programi podučavaju suzdržavanje od seksualnih aktivnosti kao jedinu prikladnu opciju za mlade koji nisu u braku. Ovi programi ne daju potpune informacije o kontracepciji u svrhu prevencije seksualno prenosivih infekcija (SPI) i neželjene trudnoće, i ne uvažavaju činjenicu da će mnogi mladi postati seksualno aktivni/e. Suprotnost apstinencijskim programima su programi sustavne seksualne edukacije koji naglašavajući koristi apstinencije istovremeno podučavaju o kontracepciji, koja uključuje upotrebu kondoma i pilula te su također usmjereni na usvajanje određenih vještina.

Značajan broj nalaza znanstvenih studija ne podupire apstinencijski pristup seksualnoj edukaciji. Nema znanstveno utemeljenih dokaza da apstinencijski programi odgađaju stupanje u seksualni odnos ili smanjuju broj SPI i neželjenih trudnoća. Suprotno tome, znanstvena istraživanja jasno pokazuju da sustavna seksualna edukacija ne ohrabruje mlade na rano stupanje u seksualni odnos i ne utječe na to da mladi imaju više seksualnih partnera/ica već može postići pozitivne promjene u seksualnom ponašanju mladih i smanjiti broj SPI i trudnoća. 

Douglas Kirby zajedno sa timom stručnjaka/inja 2001. godine proveo je jednu od najobuhvatnijih evaluacijskih studija programa seksualne edukacije. U analizi su korištene stotine publiciranih studija o rezultatima različitih programa seksualne edukacije koji su zadovoljavali rigorozne znanstvene kriterije. Evaluacijsko istraživanje je pokazalo da seksualna edukacija koja govori o kontracepciji ne povećava seksualnu aktivnost, ne potiče mlade na rano stupanje u seksualne odnose, ne povećava broj partnera/ica ili broj seksualnih odnosa. Upravo suprotno, programi sustavne seksualne edukacije odgađaju stupanje u seksualne odnose, smanjuju učestalost seksualnih odnosa i smanjuju broj seksualnih partnera/ica. Također, trenutno ne postoje apstinencijski programi koji nude čvrste dokaze da odgađaju stupanje u seksualni odnos ili smanjuju stopu adolescentskih trudnoća (više o studiji na: http://www.teenpregnancy.org/resources/data/report_summaries/emerging_answers/).

Posljedna cjelovita evaluacijska studija o apstinencijskim programima seksualne edukacije objavljena je 2007. godine. Studiju je naručio američki Kongres a izradila Mathematica Policy Research, Inc. (više o studiji na: http://www.mathematica-mpr.com/welfare/abstinence.asp). U SAD- se u posljednjih deset godina, godišnje izdvaja oko 88 milijuna dolara za apstinencijske programe seksualne edukacije. Evaluacija je trajala nekoliko godina i  u tom periodu je praćeno oko 2000 osnovnoškolaca/ki u ruralnim i urbanim sredinama koji su pohađali/e apstinencijske programe seksualne edukacije i one koji nisu pohađali takve programe. Rezultati pokazuju da mladi koji su pohađali/e apstinencijske programe (programska grupa) nisu skloniji/e apstinirati od seksa u odnosu na vršnjake/inje iz kontrolne grupe koji nisu pohađali/e takve programe. Oni koji su izjavili da su postali seksualno aktivni/e su imali podjednak broj seksualnih partnera/ica i inicirali su seks u istoj dobi kao i vršnjaci/kinje iz kontrolne grupe. Obje grupe mladih se nisu razlikovale prema učestalosti seksa bez zaštite – oko 20% i jednih i drugih su koristili kondom. Prosječna dob stupnja u seksualni odnos za mlade iz obje grupe je bila 15 godina. Mladi iz programske i kontrolne grupe nisu se razlikovali niti prema broju seksualnih partnera/ica. I jedni i drugi su imali najčešće jednog ili dva seksualna partnera/ice dok je ¼ mladih imala tri ili više partnera/ice. Programska grupa je bila sklona stavu da kondomi nisu efikasni u zaštiti od SPI – npr. 21% mladih smatra da kondomi ne štite od HIV infekcije.

Preporuke proizašle iz ove studije ukazuju da nije dovoljno samo usmjeriti se na mlade u osnovnoj školi jer seksualna aktivnost mladih raste u doba srednje škole. Također nisu pronađeni dokazi da apstinencijski programi koji su provođeni u osnovnim školama smanjuju  stopu seksualne aktivnosti među mladima.

Iako su apstinencijski programi velikim dijelom realnost u SAD-u, niti Hrvatska nije pošteđena takvih programa. Jedan od apstinencijskih programa, koji se kao izvan-nastavni program, već niz godina provodi u Hrvatskoj je Teen STAR, američki program utemeljen na religijskom učenju o seksualnosti. Identičan program Teen STAR-u je program Udruge GROZD.

Zagovaranje apstinencijskih programa će najvjerojatnije u budućnosti imati ozbiljne posljedice budući da mladima odriče pravo na informacije koje su im potrebne kako bi se zaštitili/e. Seks bez zaštite može kao posljedicu imati ozbiljne osobne, društvene i financijske gubitke. 

 

Otac sa kćeri na Balu čistoće, SAD (Izvor:http://larvatusprodeo.net/2007/02/08/the-religious-politics-of-puritan-purity/). Predstavlja seksualizaciju odnosa kršćanskih očeva i kćerki-djevica u izmišljenoj tradiciji Balova čistoće (prema Baumgardner, 2007).

© 2010. SeZaM. Sva prava pridržana.